Misu u katedrali sv. Bonaventure predslavio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić.

Osim banjolučkog biskupa Franje Komarice suslavila su četvorica biskupa koji su prije proslave sudjelovali na 87. redovnom zasjedanju Biskupske konferencije BiH, te 33 svećenika, dijecezanska i redovnička, od kojih je većina aktivna u pastoralu Banjolučke biskupije.

Slavlje je počelo procesijom iz zgrade Biskupskog ordinarijata. Pozdrav je na početku mise uputio biskup Komarica koji je citirao riječi svečanog himna u čast sv. Bonaventure: „Evo nam dođe blagdan svetog Bone, kad dika naša, sjajna naša kruna, pastir i vođa uđe u nebesa, pjevajmo pjesmu.“

„Zahvaljujem dobrom Bogu, što nam je omogućio da se ove godine, bez bojazni od pandemije koronavirusa – možemo na ovaj svečani dan naše biskupije naći svi mi, pristigli iz svih krajeva biskupije, ali i izvan nje, na ovom svetom slavlju. Zahvaljujem i svima vama, braći svećenicima, što ste potaknuli predstavnike svojih župnih zajednica, da s vama zajedno, dođete na zajedničku našu molitvu zahvaljivanja, slavljenja, hvaljenja i prošnje Trojedinom Bogu, koji se proslavio u svome vjernom sluzi, sv. Bonaventuri, uzoru i zagovorniku, ne samo svoje redovničke braće-franjevaca, nego i brojnih drugih Kristovih vjernika, uključujući i članove naše biskupijske zajednice“, kazao je.

„Želim posebno zahvaliti vama, dragoj mi braći biskupima, članovima naše Biskupske konferencije te predstavnicima biskupskih konferencija iz Hrvatske i Slovenije; tebi, dragi nadbiskupe i metropolitu vrhbosanski, i predsjedniče naše Konferencije mons. Tomo Vukšiću; dodatno Ti zahvaljujem za predvođenje ovog svečanog slavlja, kao i za pastirsku riječ koju ćeš nam uputiti; tebi mons. Petre Paliću, mostarsko-duvanjski biskupe i apostolski upravitelju trebinjsko-mrkanjski; tebi mons. Ivane Štironjo, porečki i pulski biskupe; tebi mons. France Šuštarju, pomoćni biskupe ljubljanski; i tebi mons. Marko Semrenu, pomoćni biskupe naše biskupije. Zahvaljujem od srca i Vama, dragi mons. Amaury Medino Blanco, dosadašnji tajniče Apostolske nuncijature u našoj zemlji, koji se ovim slavljem danas ujedno opraštate od nas, odlazeći na novu dužnost u drugu zemlju. Neka vas prati Božji blagoslov i štiti Gospina zaštita i ljubav“, rekao je biskup Komarica.

Potom je napomenuo da započinje 35. godinu kako je preuzeo vodstvo svoje rodne Banjolučke biskupije. „Molim sve vas, da zajedno sa mnom, danas zahvalite dobrom Bogu, za sva njegova dobročinstva, i da mi i tijekom preostalog života na zemlji bude – kao i dosad – i snaga i pjesma (Ps 118, 14).”

Nakon što su pročitana čitanja, a trajni đakon je navijestio Evanđelje propovijed pod naslovom „Djela Kristova napreduju u skladu vjere i kulture“, uputio je nadbiskup Vukšić. Najprije je podsjetio da su „tijekom euharistijskih slavlja na blagdan sv. Bonaventure, otkako postoji Banjolučka biskupija pa do danas, izgovorene brojne poučne propovijedi i profinjena razmatranja“ i „izmijenilo se vrlo mnogo vrsnih propovjednika: kardinala, nuncija, biskupa, svećenika“.

„Više nego stoljetnom nizu tih propovjednika i njihovih razmatranja o sv. Bonaventuri, njegovu doprinosu duhovnom životu i značenju koje ima u Crkvi te o potrebi našega nasljedovanja njegova primjera, danas predlažem misli jednoga pape. Radi se o Benediktu XVI., koji je bio jedan od ponajboljih poznavatelja Bonaventurine misli, svetosti i osobe. Joseph Ratzinger je, naime, svoja znanstvena istraživanja započeo 1953. godine kad je najprije napisao doktorsku radnju s naslovom ‚Narod i Božja kuća u Augustinovu nauku o Crkvi‘ a potom, četiri godine kasnije, dokazao se također prikladnim za katedru sveučilišnoga profesora drugom radnjom s naslovom ‚Teologija povijest sv. Bonaventure‘. I otada pa do kraja svoga života, kao svećenik i profesor, biskup i papa, kao Joseph i kao Benedikt, vrlo često se vraćao nauku i primjerima ove dvojice velikih crkvenih učitelja i svetaca”, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

„Bonaventura se rodio i živio u 13. stoljeću ‚u kojemu je kršćanska vjera, ušavši duboko u europsku kulturu i društvo, nadahnula neprolazna djela na području književnosti, vidljivih umijeća, filozofije i teologije. Među velikim kršćanskim likovima, koji su doprinijeli nastanku ovoga sklada između vjere i kulture, ističe se upravo Bonaventura, čovjek akcije i kontemplacije, duboke pobožnosti i razbora u upravljanju.‘ Bonaventura nije samo dao doprinos kulturi kao jedan od vrlo zapaženih kulturnih i znanstvenih djelatnika svoga vremena, nego je svojim djelovanjem evangelizirao kulturu, a pri tomu se nadahnjivao jednostavnim primjerom svetoga Franje…“

„Papa Benedikt se potom pita: ‚Kakva je slika sv. Franje koja izlazi iz srca i pera njegova pobožnoga sina i nasljednika, sv. Bonaventure?‘ I, s pozivom da njegov primjer slijede pojedini vjernici i Crkva, odgovara: ‚Bitna točka je ova: Franjo je alter Christus (drugi Krist), čovjek koji je strastveno tražio Krista. U ljubavi koja potiče na nasljedovanje, on se posvema suobličio Njemu. Bonaventura je pokazivao ovaj živi ideal svim Franjinim sljedbenicima. Ovaj ideal, koji vrijedi za sve kršćane, jučer, danas, uvijek, (…) je naznačen kao program također za Crkvu trećega tisućljeća. (…) Taj program (…) se usredotočuje na samoga Krista kojega treba upoznati, ljubiti, nasljedovati, da se u njemu živi trinitaran život i da se s njim preobražava povijest sve do ostvarenja nebeskoga Jeruzalema‘“, rekao je mons. Vukšić.

„Kao važne duhovne i pastoralne smjernice, korisne za pojedince i crkvene zajednice, koje proizlaze bogate svetačke, mistične i teološke baštine sv. Bonaventure, papa Benedikt za njega kaže da je cijeloga života ‚na prvomu mjestu bio neumoran tražitelj Boga‘ te je po tomu uzor svima. Osim što je tražio Boga, Bonaventura je pjevao stvorenomu i, nasljedujući sv. Franju, naučio je hvaliti Boga u svim i po svim stvorenjima, jer je u njima odsjaj svemoći, mudrosti i dobrote Stvoritelja. Ona su odraz Božje dobrote i ljepote iz koje proizlazi sve istinito, dobro i lijepo. I važno je ponavljati tu istinu te tako pomoći današnjim ljudima, da otkriju ljepotu i vrijednost stvorenoga svijeta u svjetlu Božje dobrote i ljepote. I treće: ‚Sv. Bonaventura je glasnik nade. Lijepu sliku nade nalazimo u jednoj od njegovih adventskih propovijedi, u kojoj kretanje u nadi uspoređuje s letom ptice, koja širi krila što je moguće više i, da bi ih pokretala, koristi sve svoje snage. U nekom smislu, sebe cijelu pretvara u pokret da bi išla naviše i letjela. Nadati se jest letjeti.‘ I na kraju, zajedno s papom Benediktom, molimo za Banjolučku biskupiju, njezine biskupe, sve svećenike, redovnike, redovnice i za nas ostale Kristove vjernike: ‚Neka nam [svima] sv. Bonaventura pomogne širiti krila‘ u nadi koja nas potiče da budemo, kao on, neprestani tražitelji Boga, pjesnici ljepote stvorenoga i svjedoci one Ljubavi i one Ljepote koja sve pokreće‘“, zaključio je nadbiskup Vukšić.

Nakon što je na kraju mise otpjevan himan „Tebe Boga hvalimo“, nadbiskup Vukšić je u ime svih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i vjernika odnosno u ime svih biskupija u Bosni i Hercegovini najsrdačnije zahvalio „za višegodišnje djelovanje na slavu Božju i za dobro Crkve Božje u biskupijama u BiH“ savjetniku Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Amauryu Medini Blancu koji će uskoro poći na novu službu u Apostolskoj nuncijaturi u Austriji, u glavnom gradu Beču. Kazao je da mu daruje jednu sliku koja prikazuje put u daljinu. „Mons. Blanca i do sada su vodili putovi na razne strane u Crkvi i svijetu pa neka nastavi i dalje kamo god ga Crkva bude slala širiti kraljevstvo Božje i dobro na ovome svijetu“, rekao je nadbiskup Vukšić te mu darovao sliku s potpisima članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na kojoj piše: „Sa zahvalnošću mons. Amauryu Medini Blancu za njegovo služenje Crkvi Kristovoj u našim biskupijama. Na dan njegovog oproštaja, na blagdan svetog Bonaventure, u Banjoj Luci, dana 15. srpnja 2023.“

Mons. Blanco je zahvalio za dar i za upućene riječi. Nakon tri godine boravka i djelovanja u Bosni i Hercegovini uputio je riječi zahvalnosti ponajprije biskupima u BiH. Podsjetio je da je došao u vrijeme kada je službu dijecezanskog biskupa u Mostaru preuzeo mons. Petar Palić, a kasnije mons. Ivan Štironja postao biskupom u Kotoru i potom u Poreču, a službu vrhbosanskog nadbiskupa preuzeo nadbiskup Tomo Vukšić. Zahvalio je svima okupljenima u katedrali, a preko njih i svim vjernicima u biskupijama u BiH. Posebne riječi zahvale uputio je franjevcima preko pomoćnog biskupa Marka Semrena ističući da je očuvanje vjere na prostorima BiH jako povezana s djelovanjem franjevaca. Zahvalio je i dijecezanskim svećenicima, redovnicama i cijelom narodu Božji jer je vidio što i koliko čine. Kazao je da sa sobom nosi nadu koju su svi oni širili i u teškim vremenima devedesetih godina prošloga stoljeća, ali i nakon rata sve do danas.

U slavlju su također, među ostalim vjernicima, sudjelovale sestre klanjateljice Krvi Kristove, milosrdnice sv. Vinka Paulskog i misionarke ljubavi sv. Majke Tereze.

Liturgijsko pjevanje predvodio je prošireni katedralni zbor pod ravnanjem koordinatorice crkvenog pjevanja u Banjolučkoj biskupiji s. Julijane Djaković, uz orguljsku pratnju s. Benite Antolović.

Nakon mise uslijedio je druženje ispred banjolučke katedrale, objavila je KTA.