Misi je tradicionalno prethodilo prigodno kađenje tamjanom relikvija svetog Antuna Padovanskoga koja se čuvaju u svetištu na Svetom Duhu. Prije početka mise, župljanka Jadranka Travaš pozdravila je sve okupljene vjernike u svetištu, kao i one koji prate televizijski ili radijski prijenos na Laudato TV, odnosno na Hrvatskom katoličkom radiju (HKR) koji je izravno u svome radijskom programu prenosio svih “13 utoraka”, odnosno trinaest uzastopnih misa utorkom posvećenih sv. Antunu, kao uvod u proslavu ove velike svetkovine sv. Antuna, poznatog kao “sveca svega svijeta”.

Podsjetimo, sv. Antuna Padovanskog (Lisabon, 15. kolovoza 1195. – Padova, 13. lipnja 1231.) svecem je proglasio papa Grgur IX. dana 30. svibnja 1232. godine, što je bilo manje od godinu dana od njegove smrti što je do danas najbrža kanonizacija u povijesti Katoličke Crkve.
Na početku homilije sisački biskup Vlado Košić istaknuo je kako on dolazi iz Sisačke biskupije koju je pogodio razoran potres, što je, kako je istaknuo, bio i glavni razlog što ga je pozvao župnik fra Roko Bedalov iz svetišta na Svetom Duhu da upravo on predvodi ovo svečano misno slavlje, na čemu mu se iskreno zahvalio. Iskoristio je, također, prigodu da se zahvali na ljubavi i pomoći svim dobročiniteljima koji su na bilo koji način pomogli vjernicima u Sisačkoj biskupiji koju je pogodila prirodna katastrofa, ali i svima onima koji su molili za vjernike u njegovoj biskupiji. Posebno se zahvalio Hrvatskom Caritasu i “Kruhu sv. Ante” koji su pomagali i još uvijek pomažu stradalima u potresu.

Sv. Antun Padovanski: Neka riječi zašute, a djela neka govore

Potom je uslijedila nadahnuta biskupova propovijed, koja je započela malim podsjetnikom mons. Košića okupljenim vjernicima da su dva posebno omiljena sveca u našem hrvatskom vjerničkom narodu, sveti Franjo i sveti Antun, zapravo bili dobri prijatelji i suvremenici i pripadnici istog redovničkog, franjevačkog, reda Male braće.
“Sveti Antun je bio veliki propovjednik i teolog, crkveni naučitelj. On je na prvo mjesto stavio sjedinjenje s Kristom, a na drugom – riječi. Neka riječi zašute, a djela neka govore, to su bile riječi sv. Antuna”, kazao je biskup Košić, podsjetivši na glasovitu propovijed sv. Antuna ribama. Podsjetimo, tada je sv. Antun, razočaran što ga nitko nije želio slušati, odnosno čuti njegovu propovijed u kojoj naviješta Božju riječ, jer je taj grad (na više mjesta se spominje da se radilo o talijanskom gradu Riminiju, op.a.) bio u rukama krivovjernika.

“Krivovjerci su, kad su čuli da sv. Antun govori ribama koje su se brzo skupile oko njega dok je govorio, žurno dojurili da vide o čemu se radi. Došli su vidjeti to čudo sv. Antuna, pa se mnogi skrušili i obratili. Međutim, nisu svi bili spremni obratiti se, bez obzira što je milosrđe Božje beskrajno”, kazao je biskup Košić, upozorivši na veliki problem u modernom svijetu gdje se propagira opiranje životu, traži se sloboda ubijanja nerođene djece abortusima, kao i bolesnih staraca eutanazijom.
“Kamo to ide ovaj svijet, koja je to perverzija?!”, retorički će biskup Košić.

Kad su molili sveti Franjo, sveti Antun i sveta Klara mještani su pomislili da “gori crkva” u Asizu

Potom je prepričao još jednu upečatljivu epizodu iz svečeva života, iz Asiza, podsjetivši na snagu molitve.
“Kad su se na molitvi našli sveti Franjo, sveti Antun i sveta Klara u Asizu mještani su u jednom trenutku pomislili da gori crkva u Asizu! Možete onda misliti s kojim su žarom njih troje molili, to je bila božanska vatra Duha Svetoga. Kako je lagano zapaliti naša srca?! Molitva je naša snaga. Sveti Antun nam tu može pomoći, a on pomaže i u drugim običnim stvarima. Vjernici mu se utječu da čini mala čudesa, ono što je potrebno svaki dan, što nam ispunjava svaki dan”, kazao je mons. Košić, naglasivši da se molimo za zagovor sv. Ante, jer on je naš saveznik.
“Molimo sv. Antu, sveca svega svijeta, da bude uz nas u običnosti i svakodnevici”, pozvao je sisački biskup podsjetivši da su svečeve propovijedi mnogi slušali i obratili se jer su njegove riječi zahvaćale dubinu duše.

“Budimo slušatelji i vršitelji te navjestitelji Božje riječi, uz pomoć omiljenog sveca u našem narodu. Sveti Ante, moli za nas!”, zaključio je homiliju sisački biskup mons. Vlado Košić.

Pokrenuta inicijativa prema Vatikanu da ova crkva postane – bazilika sv. Antuna

Završnoj proslavi Antunova prethodila je trodnevnica od 10. do 12. lipnja, a prethodno se u čast sv. Antunu svečanim misnim slavljima obilježavalo 13 utoraka uoči svetkovine u nedjelju 13. lipnja.

Na blagdan sv. Antuna Padovanskog u svetištu na zagrebačkom Svetom Duhu slavljeno je čak devet svetih misa, u 6, 7.30, 9, 10.30, 12, 15, 16.30, 19 (središnje misno slavlje) i u 21 sat. Svećenici su za sakrament ispovijedi bili na raspolaganju cijeli dan, a u 18 sati bio je blagoslov djece i ljiljana – omiljenog cvijeća sv. Antuna Padovanskog.

Također, cijeloga dana je u samostanskom vrtu Pučka kuhinja nudila okrjepu, a sva prikupljena sredstva bit će namijenjena za rad kuhinje, na čemu se na kraju mise zahvalio župnika Župe sv. Antuna Padovanskog fra Roko Bedalov, istaknuvši da ga je posebno dirnulo koliko je vjernika i djece oduševljeno dolazilo u svetište i slavilo Boga i svetog Antuna na Svetom Duhu ovih dana. Župnik Bedalov zahvalio se posebno biskupu Vladi Košiću, kao i Laudato TV i HKR-u što su medijski pratili svetkovinu, ali i višemjesečnu pripravu za blagdan sv. Antuna Padovanskog.

Također, na kraju, župnik Bedalov iskazao je želju da ova crkva i samostan jednoga dana postane i bazilikom svetog Antuna, dodavši da je ta inicijativa već pokrenuta prema Vatikanu odnosno Svetom Ocu Franji.

O župi i svetištu sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu

Svetište sv. Antuna Padovanskog, središte i žarište antunovske pobožnosti, nalazi se na Svetom Duhu u zapadnom dijelu grada Zagreba. Župa sv. Antuna osnovana je 1. siječnja 1932.
Izgradnja crkve sv. Antuna započela je 1931. godine, kada se slavila 700. obljetnica smrti Padovanskog Sveca. Gradnja crkve je dovršena 1934. godine.

Crkvu je blagoslovio 8. prosinca 1934. godine dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, a prvu svetu misu istoga dana slavio je bl. Alojzije Stepinac. Uz bl. Alojzija Stepinca vezana su još dva vrlo važna događaja u ovoj crkvi. Naime, 12. rujna 1943. godine on je posvetio glavni oltar. Na kraju, glavnu proslavu proglašenja sv. Antuna Padovanskoga »evanđeoskim naučiteljem« u Zagrebu obilježio je bl. Alojzije Stepinac svetom misom u ovoj crkvi 13. lipnja 1946. Unutrašnjost crkve dovršena je 1984. godine. Crkvu je posvetio kardinal Franjo Kuharić 24. studenoga 1984.