Mons. Prpić je mladu misu slavio u rodnoj župi 7. srpnja 1974. Tijekom pedesetogodišnjeg svećeničkog služenja bile su mu povjerene razne službe: bio je župni vikar u Daruvaru, župnik u Voćinu, Zagrebu (Špansko) te u Buku, Starom Petrovom Selu i Brodskom Stupniku. Bio je također kancelar Požeške biskupije, dekan Novokapelačkog dekanata, arhiđakon Posavskog arhiđakonata te član Zbora savjetnika i Prezbiterskog vijeća Požeške biskupije. Od prošle godine začasni je kanonik Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi, a 2012. papa Benedikt XVI. uvrstio ga je u kapelane Njegove Svetosti.

Pozdravljajući sudionike slavlja, zlatomisnik Prpić je na početku mise rekao da euharistijskim slavljem želi zahvaliti Bogu za sve koji su se na bilo koji način ugradili u njegov život i svećeničko služenje. Istaknuo je pokojne roditelje Stjepana i Tereziju, druge preminule članove obitelji, rođake, znance i prijatelje te svećenike koji su djelovali u novokapelačkoj župi kao i sve župljane te one koji su mu pružali molitvenu i drugu podršku na svećeničkom putu.

Homiliju je izrekao sisački biskup Vlado Košić, nekadašnji župni vikar zlatomisnika Prpića. „Evanđelje koje je naš slavljenik izabrao za današnju, zahvalnu euharistiju, poznati je odlomak iz Lukinog evanđelja o putu učenika u Emaus. S jedne strane je njihovo razočaranje, a s druge tihi rast nade i konačno veliko oduševljenje nakon spoznaje da je Isus živ i da je s njima. Učenici su posve klonuli nakon Kristove smrti, pa čak i uskrsnuća u koje, očito, nisu povjerovali, pa su odlučili napustiti Jeruzalem i vratiti se svojim prijašnjim životima. Međutim, uskrsli Isus im se pridružio putem, s njima razgovarao, i malo, pomalo budio nadu da njegovom smrću nije sve propalo. Zanimljivo je da su ga prepoznali tek u lomljenju kruha. Oduševljeni, više nisu bili umorni ni tužni, nego su radosno otrčali u Jeruzalem javiti apostolima što su doživjeli“, istaknuo je.

„Središte svećeničkog života upravo je euharistija, sveta misa, lomljenje kruha. U njoj se tumače pisma, kao razgovor Isusa s učenicima putem, u njoj se blaguje kruh života, sam Krist prisutan u svojoj novoj euharistijskoj stvarnosti. Euharistija preobražava i svećenike i vjernike koji u njoj sudjeluju i koji se hrane tijelom Kristovim. Sama riječ euharistija znači zahvaljivanje. Danas zahvaljujemo za našeg slavljenika, mons. Prpića, za njegovih 50 ‚zlatnih‘ svećeničkih godina, za njegovo služenje i njegove milosti koje je primio i koje je po njemu Bog dijelio mnogima. Svaki svećenik veliki je Božji dar ljudima“, poručio je.

„Zazovimo Gospodina riječima dvojice učenika: ‚Ostani s nama!‘. Ostani s nama jer te trebamo da ne zalutamo u tuzi i razočaranjima života. Ostani s nama jer nam samo ti možeš protumačiti Riječ Pisma i uputiti nas na put života. Ostani s nama jer bez tebe smo neznatni i sami ništa ne možemo. ‚Bez mene ne možete učiniti ništa‘, rekao si. Pa i kada sve učinimo, znamo, sluge smo beskorisne. Učinili smo samo što smo bili dužni učiniti, a u tebi sve možemo. Naš Gospodine, samo nam pokazuj put i mi ćemo te slijediti da ostvarimo u životu ono što je, ne naša, nego Božja volja“, zaključio je biskup.

Euharistijske darove prinijeli su novokapelački župljani odjeveni u narodne nošnje. Pjevanje je predvodio župni zbor, a nakon mise svi su nastavili druženje u „Hrvatskom domu“, gdje se zlatomisniku Antunu pridružio i požeški biskup Ivo Martinović.

Slavlju je prethodila trodnevna duhovna priprava koju su predvodili upravitelj Župe sv. Terezije Avilske u Požegi vlč. Mario Večerić, pastoralni suradnik u Župi sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici vlč. Karlo Topalović i župnik Župe Kraljice Svete Krunice u Novoj Gradiški vlč. Mario Matijević.