Istina je prava novost.

Biskup Štironja predvodio bdjenje za duhovna zvanja u Svetvinčentu

Bdjenje za duhovna zvanja večer uoči Nedjelje Dobrog Pastira, u subotu 25. travnja, uz grob bl. Miroslava Bulešića u Svetvinčentu predvodio je porečki i pulski biskup Ivan Štironja, izvijestila je Porečka i Pulska biskupija.

Na početku misnog slavlja prisutne je pozdravio pročelnik vijeća za pastoral mladih, duhovna zvanja i ministrante vlč. Vladimir Brizić. Pozdravio je i hodočasnike koji su do Svetvinčenta iz svojih župa došli pješke moliti za duhovne pastire i nove duhovne pozive u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.

U propovijedi mons. Štironja je napomenuo da „Nedjelja Dobrog Pastira uvijek vraća u središte naše vjere, na Isusa koji poznaje nesavršenost.“, podsjećajući da već 63. put obilježavaju svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja koji je ustanovio papa Pavao VI. 1964. te citirao riječi pape Lava XIV. iz njegove poruke za Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. „S Isusom život može biti uistinu lijep. Želim ići putem te ljepote. A najčudesnije je to što jednom kad postanemo njegovim učenicima i sami postanemo lijepi, njegova ljepota nas preobražava.“

„Briga oko vlastite nutrine je točka od koje valja hitno krenuti u pastoralu zvanja i uvijek novoj predanosti evangelizacije. Blagdan dobrog pastira, uvodi nas u beskrajna prostranstva Božje dobrote i duhovne ljepote koja se iz Božjega srca pretače u srce čovjeka koji mu se otvori. Večeras smo radosni zbog ovoga zajedništva kojim svjedočimo da želimo svoje srce otvoriti Bogu, upoznati Isusa dobrog pastira, čuti njegov glas i krenuti za njim“, rekao je biskup Štironja.

Biskup je podsjetio na starozavjetni odlomak koji govori o pozivu. „Valja nam se ugledati u mladog Samuela koji je noću, možda neočekivano, začuo Gospodinov glas i uz Elijevu pomoć naučio ga prepoznati. Tako i mi moramo stvarati prostore unutarnje tišine kako bismo shvatili što je Gospodin naumio za nas da nađemo sreću. Nije riječ o apstraktnoj intelektualnoj spoznaji ili znanju koje valja steći, nego o osobnom susretu koji mijenja život. Bog prebiva u našim srcima. Poziv je prisni dijalog s onim koji nas poziva unatoč ponekad zaglušujućoj buci svijeta, pozivajući nas da odgovorimo sistemskom radošću i velikodušnošću“, istaknuo je propovjednik.

Podsjetio je na knjigu kardinala Saraha: „U tišini srca rađa se prijateljstvo. Kao što se u tišini razvilo prijateljstvo između brata Vincenta i kardinala Saraha, tako se isto u tišini rađa prijateljstvo između čovjeka i Boga. Prijateljstvo se rađa u tišini, raste u šutnji i nastavlja trajati u tišini. Ovakvo prijateljstvo kreira i vodi samo Bog.“

„Bog poziva, čovjek se odaziva, a Crkva prima i šalje. No u buci svijeta nije lako čuti i prepoznati Božji glas, zato je potrebna tišina. Zato ovaj večerašnji susret slušanja i razmatranja Božje riječi i slavlje blagdana dobrog pastira poziva na tri vrlo konkretne stvari: Najprije da učimo slušati u molitvi, u Božjoj riječi, u savjesti, naučiti slušati glas dobrog pastira“, dodao je biskup Štironja.

Biskup je potaknuo prisutne da njeguju osobni odnos s Bogom kroz svakodnevnu molitvu i razmatranje na Božjom riječi. „Zastanite, osluškujte, pouzdajte se u Dobroga Pastira. Na taj će način dar vašeg poziva sazreti, učiniti vas sretnima i donijeti obilne plodove crkvi i svijetu, donijeti sreću i radost onima kojima će vas crkva poslati“, zaključio je biskup Štironja.

Na kraju misnog slavlja o svojem pozivu posvjedočio je svećenik Riječke nadbiskupije Luka Klarica. Svjedočanstvo je počeo podsjećanjem na riječi sv. Terezije Avilske koja govori o tri važne karakteristike za kršćanski život: hrabrost, poniznost i ustrajnost.

Don Luka je rekao da je prije susreta s Kristom imao tjeskobe „na izvoz“, a poslije susreta s Kristom radosti „na izvoz“ koju ne glumi, nego stvarno dolazi odozgor u njegovo srce. Kroz iskustvo bolesti, raznih nesreća i Božje ruke u svome životu shvatio je da je Božji dužnik.

Istaknuo je da Božja ruka i njegova blizina nosi rješenje. Kao uspješan i perspektivan mladi košarkaš, nakon susreta sa živim Bogom napustio je taj put i krenuo putem svećeništva. Posvjedočio je kako je do ozdravljenja, noseći bolest imao mir u duši, a da su nakon ozdravljenja došli nemiri i tjeskobe. Trenutak obraćenja prepoznao je važnijim i većim od trenutka svoga ozdravljenja.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje. Nastavila se molitva za nova duhovna zvanja, ali i za ona postojeća. Susret je završio druženjem na trgu ispred župne crkve, izvijestila je Porečka i Pulska biskupija.