Odredišta 150 hodočasnika bila su mjesta franjevačke duhovnosti: Asiz, San Giovanni Rotondo i Lanciano. Don Ante Sorić predvodio je misno slavlje u crkvi sv. Marije Evanđeoske u utorak, 13. listopada u Asizu. Hodočasnici su u Asizu pohodili Porcijunkulu, crkvu sv. Damjana, baziliku sv. Klare u kojoj se nalazi grob sv. Klare, baziliku sv. Franje Asiškog u kojoj se nalazi grob sv. Franje i „novu crkvu“ – svetište sv. Franje obraćenika, izgrađenu na mjestu rodne kuće sv. Franje.

U srijedu, 14. listopada, misno slavlje u crkvi sv. Marije Velike u Asizu, gdje se nalazi grob sv. Carla Acutisa, predvodio je župnik Slivnice i Islama Latinskog don Luka Šustić. U četvrtak, 15. listopada, misno slavlje u Lancianu, u crkvi sv. Franje gdje se nalazi svetište Euharistijskog čuda, predvodio je župnik Škabrnje don Ante Delić. Euharistijsko čudo u Lanicanu je najstarije euharistijsko čudo u Katoličkoj Crkvi koje se dogodilo u 8. stoljeću u kapeli sv. Legontiana u kripti crkve sv. Franje. To euharistijsko čudo potvrdili su i znanstvenici, rekavši da se posvećena hostija zaista pretvorila u ljudsko meso, srce i krv. Meso se sastoji od mišićnog tkiva srca, koje je potpuno u svojoj naravnoj strukturi po svim biološkim sastavnicama. Od 1713. godine, srce se čuva u srebrnom relikvijaru, a krv u šalici od gorskog kristala.

U četvrtak navečer, hodočasnici su stigli u San Giovanni Rotondo gdje su tu večer sudjelovali u klanjanju u svetištu. U petak, 16. listopada, misno slavlje u crkvi Gospe od Milosti u svetištu Padre Pija predvodio je župnik Pašmana don Mario Mršić. Govorio je o naravi poniznosti i oholosti. Oholost je kad osoba sebe postavlja za mjerilo po kojem se treba ravnati, Đavao je otpao od Boga zbog oholosti. Po kreposti poniznosti osoba vidi da sve dobro dolazi od Boga, što pokazuje i život Padre Pija. „Kod oholosti je fokus na sebi, a kod poniznosti na Boga. Kad osoba vidi sveca, bitno je da u njemu vidi drugog Krista. Ponizan čovjek je otvoren milosti i zna da mora ovisiti o Bogu. Bog nas voli zbog naše malenosti, ne zbog naših zasluga i sposobnosti. Poniznost je najbolja zaštita od Đavla, jer je on ohol. Padre Pio je bio izuzetno ponizna osoba. Trpio je velika progonstva od Crkve i instinktom oholosti mogao je reći što će njemu to, a trpio je progone i unatoč tome ljubio Crkvu. Osobitu ljubav imao je prema papi, rekavši da je on prvi iza Krista. Papi je napisao i svoje zadnje pismo“, rekao je don Mario. U petak navečer hodočasnici su sudjelovali na molitvi čašćenja Križa u crkvi Marije od Milosti. Hodočasnici su vidjeli sobu u kojoj je živio Padre Pio, njegov grob, križ u koru crkve pred kojim je dobio stigme 1918. godine, ispovjedaonicu gdje je ispovijedao i brojne osobne predmete Padre Pija izložene u prostorima kapucinskog samostana u San Giovanni Rotondu.

U petak, 16. listopada, hodočasnici su pohodili svetište Arkanđela Mihovila na brdu grada Monte Sant Angelo, na južnim padinama Monte Gargana, gdje su sudjelovali u molitvi krunice Božjeg milosrđa i klanjanju.

U subotu, 17. listopada, misno slavlje za hodočasnike u kapucinskoj crkvi Volto Santo – Sveto Lice, u mjestu Manoppello u regiji Abruzzo, predvodio je don Luka Šustić. U toj crkvi nalazi se relikvija Svetog Lica. To je veo, dimenzija 17 x 24 cm, na kojem se nalazi slika lica Uskrslog Krista.

Don Luka je rekao da hodočašće ne znači samo obilazak mjesta, nego je i znak životnog puta. „Kršćanin ne znači da je bolji od drugih jer je obavio vjerske dužnosti. Kršćanin zna da ne može činiti svojim ljudskim snagama, bez Gospodina“, rekao je don Luka. Istaknuo je okupljenima da su pozvani rasti na putu svetosti koja nije rezervirana samo za svece u prošlosti. Potaknuo je da Krist bude vidljiv u povratku hodočasnika kući, da se očituje u življenju njihove svakodnevnice.

Završno misno slavlje za hodočasnike u nedjelju, 18. listopada, u crkvi sv. Silvestra u središtu Venecije predvodio je vikar don Ante. Sabirući dojmove s hodočašća, rekao je da je sv. Franjo slika Boga, da je živio život sličan Otkupitelju i Stvoritelju. U poniznosti i skromnosti dao je sve Bogu, kao i sv. Carlo Acutis, „mladić našeg vremena“, koji je volio euharistiju i primjer je kako nisu svi mladi na krivom putu. Sorić je istaknuo strpljivost i predanost Padre Pija. „I on je Bogu dao sve. Nije lako dati Bogu sve. Dok koračamo svijetom, nakupi se puno prašine. Isplati se dati Bogu sve, makar to izgleda kao ljudski gubitak, da to nije po kriterijima ovoga svijeta, drugačije od uobičajenoga“, poručio je don Ante, rekavši da je najljepše biti slika Boga.

Sorić je rekao okupljenima da posjećena mjesta sjaje svetošću i poniznošću, a domovi, obitelji i mjesta gdje oni rade su „još jedno svetište za obići“. Potaknuo je hodočasnike da u tom svetištu budu slični Bogu, da donesu dah Asiza i drugih svetih mjesta te duh svetih Franje, Acutisa, Padre Pija, pobožnosti iz špilje sv. Mihovila arkanđela. „Najvrijednije što možemo dati Bogu smo mi sami. Najvrijednije što možemo darivati jedni drugima su kreposti, duh po kojem sličimo svom Stvoritelju, da i mi budemo slika Boga na mjestu gdje živimo“, poručio je don Ante.

Poruku hodočasnicima uputio je i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Rekao je da je hodočašće više od putovanja na sveta mjesta. Važno je poći s nakanom na hodočašće, povjeriti nešto Gospodinu i moliti, zahvaliti. Ljudi na hodočašće nose umor, brige, bolest, gubitak, želju za oproštenjem, pitanje na koje traže odgovor.

„Hodočašće je dragocjena prigoda biti s Bogom. Inače Bogu često govorimo u žurbi, usput, između poslova i obaveza. Na hodočašću možemo zastati, početi dan molitvom, sudjelovati na misi, razmišljati o Božjoj riječi, pristupiti ispovijedi i pronaći trenutak tišine u kojem ćemo pred Gospodinom jednostavno biti. Sabranost nam pomaže bolje čuti Boga i primijetiti čovjeka pokraj sebe“, poručio je mons. Zgrablić. Istaknuo je da blizina svetim mjestima i svecima poziva zapitati se kako su oni prepoznavali Boga, kako su mu odgovarali i što se može naučiti od njih.

„Sveci nisu živjeli bez teškoća. I oni su morali moliti, donositi odluke, podnositi žrtvu, ustrajati i iznova se pouzdavati u Gospodina. Njihovo svjedočanstvo govori nam da je svetost moguća i u našem životu“, poručio je mons. Zgrablić. Naglasio je da nije najvažnije koliko se mjesta pohodilo, nego što osoba od hodočašća ponese u svakodnevni život. „Možda će to biti obnovljena vjernost molitvi, odluka da nekom oprostimo, veća pažnja prema bližnjima ili hrabrost da učinimo korak koji smo dugo odgađali. Molimo da nas primjer sv. Franje potakne na takav odgovor Evanđelju: jednostavan, radostan i djelatan“, potaknuo je mons. Zgrablić, izvijestio je Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije.