Argumenti HKR-a o budućnosti vjeroučitelja u Hrvatskoj

O sve manjem broju studenata laika na katoličkim bogoslovnim fakultetima u Hrvatskoj, o posljedično i manjem broju vjeroučitelja u školama, o vjeroučiteljima u očima Crkve i svijeta te kako ih Crkva pastoralno prati i podržava, govorili su: izv. prof. dr. sc. Kata s. Amabilis Jurić s Katedre religijske pedagogije i katehetike KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, predstojnik Katehetskog ureda Varaždinske biskupije preč. mr. sc. Damjan Koren i vjeroučitelj u OŠ Augusta Šenoe u Zagrebu Josip Štefanac.

Uvodno pitanje u emisiju bilo je kako vjernik laik može postati vjeroučitelj, imajući pritom na umu da je riječ o vjeroučiteljima koji predaju, odnosno poučavaju Katolički vjeronauk.

Preč. Koren je kao prvo istaknuo činjenicu da osoba mora biti praktičan vjernik.

“Vjernik koji osjeća poziv da na osobit način naviješta evanđelje, ne da ga samo svjedoči svojim životom, već ga doslovno u pravom smislu riječi naviješta. Kad čovjek to osjeti, treba zadovoljiti neke uvjete. Završiti fakultet te primiti poslanje od biskupa. Vjeroučitelj – praktični katolik i vjernik – je član crkve, a crkva ima svoje pastire. Biskup informacije o osobi dobije putem katehetskog ureda, kao i od župnika te zajednice vjernika iz koje osoba potječe.”

S. Amabilis Jurić dotakla se istraživanja o duhovnosti vjeroučitelja vjernika laika koje je provela 2010. godine. Pritom je zaključila da bez integralne duhovnosti koja prožima sav život vjeroučitelja, vjeronauk u školi nema budućnosti.

“Istraživanje je obuhvatilo 41-og vjeroučitelja. Riječ je o kvalitativnom istraživanju s dubinskim intervjuima koji traju sat i pol do dva sata. Od prikupljenog materijala transkribirano je 350 stranica. Vjeroučitelji su doista izrekli svoje najdublje stavove i mišljenja i zapravo potvrdili moju tezu da bez duhovne dimenzije nemaju što tražiti u školi.”

Drugo istraživanje naziva “Odgojiteljice, vjeroučitelji i vjeroučiteljice pred izazovima pandemije i potresa” s. Amabilis objavila je 2022 godine. Cilj joj je bio vidjeti u kojoj mjeri kršćanska vjera pomaže pronaći smisao u vremenu krize pandemije i potresa.

“Ovo kraće istraživanje bilo je vezano uz Zagrebačku nadbiskupiju, Sisačku biskupiju i druge dijelove koji su obuhvaćeni potresom. Ono najdragocjenije jest da su se intervjuirani vjeroučitelji unatoč osjećajima straha, anksioznosti, nesigurnosti, tjeskobe i tako dalje, ipak uspjeli hrabro nositi sa svim tim teškoćama; upravo zahvaljujući dubokoj, svjedočkoj, iskrenoj i istinskoj vjeri. Tu su vjeru imali u sebi i prenosili su je na svoje vjeroučenike”, naglasila je s. Amabilis.

U emisiji je naglasak stavljen i na promjene koje su na KBF-u u Zagrebu nastupile Dekretom Kongregacije za katolički odgoj od 25. ožujka 2021. godine. Kongregacija je na prijedlog KBF-a i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta utvrdila da se od akademske godine 2022./2023. počinje izvoditi preddiplomski sveučilišni studij Teološko-religijske znanosti (dvopredmetni). Studenti, ovisno o odabranoj kombinaciji, mogu studirati studij Teološko-religijske znanosti (dvopredmetni) i studij Povijesti ili studij Teološko-religijske znanosti (dvopredmetni) i studij Sociologije. Samim time vjernici laici više ne studiraju na Filozofsko-teološkom smjeru koji je predviđen za svećeničke kandidate.

Ipak, broj vjernika laika zainteresiranih za teološki studij drastično se smanjio u proteklih dvadesetak godina. Dok se još početkom prošlog desetljeća govorilo o više od 180 vjernika laika i svećeničkih kandidata upisanih na prvu godinu studija, danas se po pitanju laika govori o jednoznamenkastim brojevima na diplomskim studijima, a jedva dvoznamenkastim pri upisu studija.

Vjeroučitelj Štefanac ponudio je odgovor na pitanje tko će za pet do deset godina predavati vjeronauk u školama. O važnosti tog pitanja govori spomenuti pad broja zainteresiranih vjernika laika za takvu vrstu studija.

“Ja se još uvijek nadam da će doći nove snage mladih. Da će sadašnji vjeroučitelj zajedno sa svećenicima koji su posvećeni radu s mladima dovoljno oduševiti nove naraštaje i pokazati im da je biti vjeroučiteljem nešto prevrijedno. To je izuzetan dar i kroz vjeroučiteljski poziv i misiju poslanja moguće je doživjeti pustolovinu s Isusom i učiniti mnogo dobra ovdje na zemlji.”

Nadalje je rekao da vjeroučitelji koji na svojem radnom mjestu dožive neugodno iskustvo od strane nadređenih ili kolega koji se pitaju koja je uopće uloga vjeronauka u školstvu, svakako ne trebaju to doživjeti kao nešto osobno. “To ne treba shvatiti kao napad na mene kao osobu. Tu se očito radi o problemu pojedinca s vjerom ili Crkvom, o lošem iskustvu ili krivom poimanje vjere, crkve, konkretnog vjernika, pa tako i vjeroučitelja. Čovjek treba zadržati svoj mir, potražiti način kako svojim kvalitetnim radom i svjedočenjem može razuvjeriti to nepovjerenje kod ravnatelja i kolega”, zaključio je.

Štefanac kazao je da on i drugi vjeroučitelji podršku i pomoć pronalaze u ciljanim grupama na društvenim mrežama, kao i udrugama koje su oformili vjeroučitelji sami. Najbrojnija grupa ima više od 1000 prijavljenih, a nebrojeno je malih na lokalnim, gradskim i biskupijskim razinama. Dao je svoje mišljenje na pitanje je li stvaranje takvih grupa podrške uzrokovano izostankom podrške iz nekih drugih smjerova.

“Svakako je jako dobro da se mi međusobno organiziramo, da ne čekamo da nas netko izvana mora gurati, motivirati pa čak i nametati. Samoinicijativnost je poželjna. S druge strane, svakako da bi u komunikaciji s uredima za vjeronauk, s biskupima i u komunikaciji s teološkim fakultetima moglo biti više suradnje s vjeroučiteljima. Moglo bi time doći do većeg, dubljeg i konkretnijeg, unutarcrkvenog dijaloga koji Crkvi u Hrvatskoj nedostaje.”

Kao potencijalni korak prema rješenju mnogih problema, poglavito problema da danas nema dovoljno vjeroučitelja koji bi mogli doći na zamjenu, a svake godine ih ima sve manje, Štefanac je predložio da se na razini (nad)biskupija počne razgovarati o viziji budućih duhovnih zvanja.

“Bilo da su to svećenička, redovnička ili vjeroučiteljska. Mislim da bismo u nekim stvarima trebali prepisati zadaću iz sportskih i glazbenih krugova i zajednica. Napraviti određeni oblik skauta koji će poput menadžera biti povjerenici zaduženi da u zajednicama mladih, u sustavu animatora, traže i potiču mlade; i objasne im gdje sve za njih ima prostora u našoj Crkvi te da ih Crkva zaista treba. A ne da se dopušta da bude kako je, da rijeka sve nosi. Mi moramo kao crkveni službenici, djelatnici, ali i samo vodstvo Crkve, preuzeti inicijativu i napadačku ulogu, a ne stalno biti u nekoj obrambenoj igri. Mogu posvjedočiti da neke biskupije npr. nude stipendije budućim studentima teologije koji bi se zaposlili kao vjeroučitelji. To čine jer nemaju vjeroučitelja i nemaju drugog načina”, rekao je Štefanac.