Na početku sprovodnih obreda pročitana je sažalnica zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše. „Pokojni fra Josip, rođen u specifičnom vremenu, angažiranjem vlastitih talenata i velikog dijela životne snage dao je nemjerljiv obol u razvoju katehetskog podučavanja općenito, kao i uvođenju vjeronauka u škole krajem prošlog stoljeća. Bogatu ostavštinu i veliki zalog za budućnost nalazimo u njegovim znanstvenim radovima, autorskom radu na vjeronaučnim udžbenicima, raznim plodnim inicijativama kao i brojnim idejama koje i danas doživljavaju svoje ostvarenje“, istaknuo je nadbiskup u sažalnici.

Sućut u ime Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je fra Josip Baričević bio dugogodišnji profesor, izrazio je dekan prof. dr. sc. Josip Šimunović, a u ime Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije predstojnik dr. sc. Ivica Pažin.

Dekan Šimunović kazao je kako je profesor Baričević u povijesti Katehetskog instituta KBF-a ostavio neizbrisiv trag. „Trag sjećanja, ali i zahvale vidljiv je i osjeća se u srcima mnogih studentica i studenata kojima ste predavali. Prenosili ste im svoje znanje, pripremali za što bolje ostvarivanje poziva vjeroučitelja i kateheta u Lijepoj našoj i šire! Hvala Vam na svakom predavanju, blizini i savjetu! Dobri Bog bio Vam nagrada za sve!“

Biskup Šaško u homiliji je kazao kako se fra Josip „našao u povijesnim okvirima u kojima je trebalo napraviti onaj prjelazak koji je stvarao preduvjete i ostvario povratak vjeronauka u škole. Takvi prjelasci uvijek traže osjetljivost i ustrajnost. Usuđujem se ustvrditi da je on imao to dvoje, sa snažnom sviješću o potrebi sraštenosti vjeronauka s Objavom i kulturom, s osobito s jezikom. I osobno ga pamtim u njegovoj dojmljivoj profinjenosti i upornosti, u izvanjskoj lepršavosti, istančanosti i krhkosti, poput ‘glinene posude’, te nutarnjoj uvjerenosti i ustrajnosti“.

Dodao je kako „preminuli Josip nosi ime Zaručnika Blažene Djevice Marije, čovjek pravednosti, poslušnosti Božjemu planu, kojemu je darovan san, da bi prihvatio i zavolio Božji naum. On nije svoj plan pretvarao u stvarnost, nego je stvarnost gledao u Božjemu planu. Danas se nerijetko može čuti da treba ostvariti snove, misli se pritom na onaj put koji ljudska htijenja nastoji pretvoriti u stvarnost. No, treba paziti da ne pokušamo od svojih čežnja, od svojih snova napraviti stvari, ostvariti ih, da im ne pokušamo oduzeti ili zanemariti Božje djelovanje. Sve poučavanje u svjetlu vjere, katehiziranje, u Crkvi nastoji pomoći da stvari vidimo u svjetlu Božjega plana, ‘Božjega sna’, to jest: rečeno pomalo neobičnim izrazom: potrebno je o-snoviti stvari, zaogrnuti ih Božjim planom koji, dati im da postanu snovi, odražaj zajedništva s Bogom“.

Biskup je zaključio riječima: „Od paškoga Luna do ‘Turopoljskoga luga’ isto je otajstvo života. Ono se očituje kao čvrst korijen, zaštitna i ukrasna kora, kao treperav list i bogato, blago i mekano ulje, plod ustrajnosti i ljubavi davanja. Stoga, dragi fra Josipe, donoseći pred Boga svoju zahvalu za tebe navodeći naslove katekizama, rođenih iz tvoje ljubavi i postojanosti, i u ovome slavlju prihvaćamo poziv koji govori: ‘Snagom Duha’ ‘Pođimo zajedno’ na ‘Put u slobodu’, jer smo ‘Pozvani na gozbu’ s Kristom, na gozbu vječnoga života i radosti“.

Misa zadušnica slavljena je nakon sprovoda u crkvi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu.

Fra Josip Baričević, redovnik i svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, član Samostana sv. Franje u Odri i dugogodišnji nastavnik na Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, rođen je 11. lipnja 1938. u Lunu na Pagu u brojnoj katoličkoj obitelji. Četverogodišnju osnovnu školu završio je u rodnome mjestu. Šest razreda klasične gimnazije završio je u Interdijecezanskoj srednjoj vjerskoj školi u Zagrebu (Šalata), sedmi u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu, a osmi u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru (1957.). Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1965. godine.

Prve redovničke zavjete položio je 1955., a svečane, doživotne 1961. godine. Za svećenika je zaređen 1964. u Zagrebu. Bio je jednu godinu redovnički odgojitelj u samostanu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu (1972. – 1973.), a zatim je, do kraja života, živio i radio u samostanu u Odri (Zagreb). Bio je član Provincijske uprave franjevaca trećoredaca 1980. ‒ 1984.

Završivši studij francuskoga i njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu u Zadru, magistrirao je na Katehetskom institutu u Bruxellesu (1972.). Doktorirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1986.). Vrativši se s poslijediplomskog studija radio je kao predstojnik Pastoralno-katehetske službe Kršćanske sadašnjosti, bio zauzeti promicatelj katehetske obnove, te dugogodišnji nastavnik Katehetskog instituta (1981. – 2005.) i njegov predstojnik (1999. – 2005.). Autor je, sa suradnicima, niza vjeronaučnih udžbenika-katekizama za djecu osnovnoškolske dobi, suautor udžbenika iz hrvatskog jezika i kulture za dopunsku nastavu u inozemstvu (Riječ hrvatska. Čitanka 5/6, 1991.) te suautor Hrvatske početnice (izdanje Školske knjige 1993.) Zauzeto je surađivao u pripremi i uvođenju školskoga vjeronauka poslije komunističke vladavine.