U razgovoru je nadbiskup Ševčuk izrazio zahvalnost Papi što je upozorio svijet na „globalnu prijetnju“ koju predstavlja sukob u Ukrajini. Zahvalio je svim svećenicima, redovnicima, biskupima koji nisu napustili narod pod stalnim bombardiranjima. Zahvalio je i Europi koja je otvorila vrata ukrajinskim izbjeglicama. U telefonskom razgovoru s vatikanskim medijima u kojem šalje “blagoslov iz Kijeva”, poglavar Ukrajinske grkokatoličke crkve ponovno poziva na međunarodnu solidarnost i potvrđuje da je rat „misterij zla“, izvan svake ljudske vladavine i kontrole.

Na početku razgovora nadbiskup Ševčuk govorio je o tome kako je Crkva u Ukrajini nastavila svoje poslanje u ratu.

Prije svega treba reći da je Crkva dio ukrajinskog naroda: mi smo narod koji pati, narod koji je napadnut, žrtva ove nepravedne agresije. U toj svijesti narod nam je uvijek davao smjernice kako trebamo vršiti svoje poslanje. Ja to nazivam sakramentom prisutnosti. Vidljiva nazočnost svećenika, redovnika i biskupa vrlo je važna za naš narod, posebno u područjima zahvaćenim sukobom koja su sada okupirana. Ostali smo s njima. I ta prisutnost Crkve za obični puk predstavlja prisutnost Gospodina. Zato što je prvo pitanje stanovništva bilo: „Gdje je Gospodin u ovim trenucima? U ovim dramatičnim prilikama, kada nas ubijaju iz dana u dan, gdje je Bog?“ Na ovo egzistencijalno pitanje prisutnost Crkve dala je odgovor. A ta prisutnost uvijek vodi pastoralnom djelovanju: uspjeli smo stvoriti komunikacijsku mrežu te izgraditi ceste kojima se dostavlja humanitarnu pomoć. Uspjeli smo biti fleksibilni da svaki dan analiziramo humanitarnu situaciju koja se brzo mijenja i zatim reagiramo na odgovarajući način. Osobama koje su trebale biti evakuirane nudili smo prijevoz; onima koji su trebali hranu davali smo hranu i drugu pomoć; onima koje je trebalo zaštititi, sklonili smo u naše crkve, u samostane koji su korišteni kao skloništa od zračnih napada. To je bio naš odgovor: jednoglasno, spontano, bez izričitih naredbi, rekao je nadbiskup Ševčuk.

U šest mjeseci borbe veliki kijevski nadbiskup nije prestao ponavljati da se rat „može i mora pobijediti Božjim mirom“ i da je „danas ta riječ – mir – jednaka riječi ljubav“. Što to znači za narod koji se svaki dan, kako ste rekli, miri s bombama i smrću?, glasilo je novinarevo pitanje.

Kao pastiri vidimo da ljudima dominiraju tjeskoba, strah i bijes. Ali ima i onih koji raspiruju mržnju prema onima koji nas napadaju. Dakle, mi pastiri propovijedamo evanđelje mira. Upravo odgovarajući na te osjećaje ljudi, svjedočimo Boga koji je ljubav, Boga koji je izvor mira, rekao je nadbiskup Ševčuk.

Papa je od prvog dana rata stavio Ukrajinu u središte pozornosti sa stalnim zahtjevima za mir i inicijativama za pomoć. Ali Papina glavna briga je globalna: cijeli je svijet, rekao je, ugrožen ovim barbarstvom. Na kakav odjek nailaze te riječi kod vas?, pitao je novinar nadbiskupa.

Veoma smo zahvalni papi Franji što je u tom smislu postao naš glas. Papa, kao Petrov nasljednik, ima poseban dar vidjeti u situaciji u kojoj živimo u Ukrajini globalnu prijetnju. Jer rat u Ukrajini utječe na samu strukturu čovječanstva; ti zločini ne pogađaju samo Ukrajince, već cijeli svijet. Stoga smo iskreno zahvalni Svetom Ocu što je bio naš glasnogovornik, i što je prodrmao savjest Zapada i svijeta pozivajući na molitve za Ukrajinu i sveopću solidarnost cijeloga svijeta s ljudima, rekao je.

U ovih šest mjeseci, čak i pod bombardiranjem, nikada niste prestali davati svoj glas i podršku svakodnevnim porukama Ukrajincima i šire. Što je vama osobno dalo snagu u ovoj tragediji?, glasilo je iduće novinarsko pitanje.

Snaga koja mi je dana posljednjih mjeseci, odgovorio je nadbiskup Ševčuk, jest snaga pastoralne odgovornosti: Osjećao sam se odgovornim ne samo za sebe, nego prije svega za ljude. Tako sam prvo pokušao spasiti ljude. Pa i porukama koje svakodnevno šaljemo, pratimo naše ljude. Mnogi su rekli da su im te poruke izvor ohrabrenja.

Nadbiskup Ševčuk je u razgovoru za Vatican News uputio zahvalu mnogim zemljama koje su iskazale gostoprimstvo milijunima njegovih sunarodnjaka koji proživljavaju tjeskobu bijega. Iz dubine našeg srca dolazi riječ zahvalnosti: hvala. Shvaćam da je premalo samo reći “hvala”, ali zaista smo jako zahvalni na toj otvorenosti. U Europi postoje izbjeglički kampovi za Ukrajince, ali mnogi ljudi su prije svega otvorili svoja srca, zatim vrata svojih domova, svojih obitelji i time se solidarnost pokazala kao kršćanska vrijednost par excellence. Molimo Gospodina da blagoslovi sve one koji su u ovom trenutku znali pružiti ruku napaćenom ukrajinskom narodu, rekao je veliki kijevski nadbiskup.

“Čovjek – uvijek ste govorili u više navrata – nažalost zna započeti ratove, ali onda postane rob rata”. Što može stati na kraj ovom ropstvu?, glasilo je posljednje novinarevo pitanje.

Na izravan način doživljavamo da je rat mysterium iniquitatis o kojem je govorio sveti Pavao: to je doista misterij zla koje se otvara u ovom svijetu. Taj agresor koji započne rat živi iluziju da može dominirati pravilima ratovanja, ali to je zapravo iluzija. Jer od prvog pucnja rat izmiče ljudskoj kontroli. I sam agresor postaje rob zloduha kojeg je pustio da izađe iz njegova srca. Stoga svaki dan u molitvi Oče naš kažemo „izbavi nas od zla“. Bog je izvor mira, on je Gospodar mira. Vjerujemo da samo On može stati na kraj ovom misteriju bezakonja, rekao je nadbiskup Ševčuk.