Papa Franjo u svom je drugom govoru u Lisabonu promišljao o sukobima, nepravdama i nedostatku nade koji danas pogađaju svijet te o tome kako je Crkva, čije je lice obilježeno skandalima, pozvana pronaći nove načine da hodi naprijed, potičući nadu u budućnost hrabro ploveći morem evangelizacije i poslanja

Obraćajući se portugalskim biskupima, svećenicima, đakonima, osobama posvećenog života, bogoslovima i pastoralnim djelatnicima okupljenima u drevnom samostanu, Papa se osvrnuo na čitanje Večernje molitve o Gospodinovoj spasonosnoj milosti i o tomu kako je Isus promijenio živote svojih učenika unošenjem Božje blizine u mjesta i situacije u kojima „ljudi žive, rade i nadaju se“.

Priznajući umor koji može opteretiti muškarce i žene Crkve u vremenima koja su „pogođena društvenim i kulturnim promjenama i sve više obilježena sekularizmom, ravnodušnošću prema Bogu i sve većom odvojenošću od prakticiranja vjere“, Papa je okupljene pozvao „da prikažu svoje borbe i suze Gospodinu“ i otvorena srca pronađu nove načine kako slijediti Gospodina.

Taj umor, rekao je Sveti Otac, „često je naglašen razočaranjem i revoltom s kojim neki ljudi gledaju na Crkvu, ponekad zbog našeg lošeg svjedočanstva i skandala koji su obilježili lice Crkve te nas pozivaju na ponizno i trajno pročišćenje, počevši od mučnog vapaja žrtava, koje uvijek treba prihvatiti i saslušati“.

„Kad god se osjećamo obeshrabreni, možemo se naći u iskušenju da napustimo čamac i zapletemo se u mreže rezignacije i pesimizma“, naglasio je Papa te dodao da je Isus uvijek s nama „usred naših osjećaja samoće i kriza, kako bi nam pomogao da počnemo iznova“.

„Gospodin“, rekao je papa Franjo, „traži od nas da oživimo naš nemirni entuzijazam za širenje Evanđelja“. Ponavljajući potrebu za obnovljenim misionarskim žarom, Sveti Otac zamolio je svoje „drage portugalske prijatelje“ da krenu s obale ne osvojiti svijet, nego učiniti da se svijet veseli prenošenju radosti Evanđelja“.

„Ovo nije vrijeme za zaustavljanje i odustajanje, za izvlačenje čamca na obalu ili za osvrtanje. Ne smijemo bježati od sadašnjosti iz straha, niti tražiti utočište u oblicima i praksama iz prošlosti. Sada je pravo vrijeme milosti da hrabro uplovimo u more evangelizacije i misije“, dodao je rimski biskup.

Potom je papa Franjo naglasio tri naznake koje su, kako je rekao, nadahnute Evanđeljem.

„Prvo“, rekao je, „izvesti na pučinu“. Za ponovno spuštanje mreža, pojasnio je Papa, potrebno je napustiti razočaranja i inertnost, te „prijeći s malodušnosti na vjeru“.

„Drugi je izbor“, nastavio je, „suradnja u pružanju pastoralne skrbi“.

Ta naznaka omogućila je Papi da još jednom naglasi svoje uvjerenje da je Crkva sinodska: „Ona je zajedništvo, uzajamna pomoć i zajednički hod“.

To je, pojasnio je Sveti Otac, cilj sadašnje Sinode koja će svoju prvu Opću skupštinu održati u listopadu ove godine.

„Na lađi Crkve mora biti mjesta za sve: svi krštenici pozvani su na lađu da spuste mreže, osobno se uključivši u propovijedanje Evanđelja“.

Priznajući da je to „veliki izazov“, rekao je da je to nešto što treba učiniti „bez svjetovnosti, ali ne i bez svijeta“.

„U Crkvi pomažemo jedni drugima, podupiremo jedni druge i osjećamo se pozvanima širiti ozračje konstruktivnog bratstva izvan vlastitih zidova“, naglasio je rimski biskup.

„Treći izbor“, rekao je, jest nužnost da postanemo ljudi ribari.

Napominjući da u današnjem društvu ima mnogo tame, papa Franjo se požalio na činjenicu da „djeluje da smo izgubili osjećaj entuzijazma, hrabrost da sanjamo, snagu da se suočimo s izazovima i da budemo sigurni u budućnost koja je pred nama“.

Opisao je tok čovječanstva kao brod koji plovi „usred sumnji i gospodarske neizvjesnosti, osiromašenja socijalnog prijateljstva i nedostatka nade“.

„Kao Crkvi, povjerena nam je zadaća isploviti u vode tog mora i baciti mreže Evanđelja, ne upirući prstom, nego donoseći muškarcima i ženama našeg vremena priliku novog života, Isusova života“, naglasio je papa Franjo.

Pozvani smo, zaključio je obraćanje Sveti Otac, „donijeti otvorenost Evanđelja multikulturalnom društvu; dovesti Očevu blizinu u situacije rastuće neizvjesnosti i siromaštva, osobito među mladim ljudima. Donijeti Kristovu ljubav gdje god su obitelji krhke, a odnosi ranjeni. Prenijeti radost Duha onamo gdje vladaju malodušnost i fatalizam“.