„Draga braćo i sestre! Hodali smo zajedno”, početne su riječi pape Franje na zaključku sedmog Kongresa poglavara svjetskih i tradicionalnih religija, kojima ujedno sažima iskustvo proživljeno u posljednjim danima. Nakon čitanja Završne deklaracije, Papa se osvrnuo na tekst dokumenta, naglašavajući glavne točke i nudeći svoje tumačenje današnjeg svijeta i uloge religija za dobrobit čovječanstva.

Papa je zahvalan za postignuti napredak. Dijalog i dijeljenje još su dragocjeniji, kazao je, „u ovako teškom razdoblju koje je, osim pandemijom, opterećeno i besmislenim ludilom rata“.

„Previše je mržnje i podjela, previše je nedostatka dijaloga i razumijevanja drugoga: to je, u globaliziranom svijetu, još opasnije i skandaloznije. Ne možemo ići dalje povezani i razdvojeni, povezani i rastrgani prevelikim brojem nejednakosti. Hvala vam stoga na naporima usmjerenim na mir i jedinstvo.“

Papa se prisjetio i gesla njegova posjeta Kazahstanu: „Glasnici mira i jedinstva“. Naveo je kako je Kongres označio važnu etapu u zajedničkom putu vjerskih vođa da doprinesu „dijalogu i skladu među narodima“.

„Nakon onoga što se dogodilo 11. rujna 2001. bilo je potrebno reagirati, i to zajedno, na zapaljivu klimu koju je terorističko nasilje željelo potaknuti i koja je riskirala da religija postane čimbenik sukoba. Ali pseudoreligijski terorizam, ekstremizam, radikalizam, nacionalizam zaogrnut sakralnim i dalje potiču strahove i brige glede religije. Stoga je u ovim danima bilo providonosno pronaći jedni druge i ponovno potvrditi njihovu pravu i neizostavnu bit.“

Papa Franjo ponovio je ono što se Deklaracijom potvrđuje: potpunu otuđenost vjerskog duha od fenomena ekstremizma, radikalizma i terorizma koji se „moraju odbaciti na najodlučniji mogući način“. S druge strane, međusobno se poštovanje treba smatrati bitnim za svako vjersko učenje.

Idealno mjesto susreta je Kazahstan, kazao je Papa, koji u svojoj zastavi, koja prikazuje orla na pozadini plavog neba, podsjeća na „potrebu očuvanja zdravog odnosa između politike i vjere“, čime se izbjegava konfuzija uloga, ali i njihovo razdvajanje. Transcendencija je bitna za ljudsko biće koje teži beskonačnosti, istaknuo je Sveti Otac, ali transcendencija „ne smije pokleknuti pred iskušenjem da postane moć“. Dakle, ne zabuni, ali ne „i razdvojenosti između politike i transcendencije“, jer „najviša ljudska stremljenja ne mogu biti isključena iz javnog života i potisnuta samo u privatnu sferu“.

„Stoga neka uvijek i svugdje budu zaštićeni oni koji žele legitimno izraziti svoja uvjerenja. Koliko je ljudi, međutim, još uvijek progonjeno i diskriminirano zbog svoje vjere! Snažno smo pozvali vlade i relevantne međunarodne organizacije da pomognu vjerskim skupinama i etničkim zajednicama koje su pretrpjele kršenja svojih ljudskih prava i temeljnih sloboda, te nasilje od strane ekstremista i terorista, uključujući kao rezultat ratova i sukoba.“

Ako je Ivan Pavao II. prije 21 godinu u Kazahstanu ustvrdio da „svi putovi Crkve vode k čovjeku“ i da je čovjek „put Crkve“, papa Franjo dodaje da je danas „čovjek i put svih religija“ te je podsjetio na dužnost da se gleda dobrobit upravo toga čovjeka.

„Da, konkretno ljudsko biće, oslabljeno pandemijom, oboreno ratom, ranjeno ravnodušnošću! Čovjek, krhko i čudesno stvorenje, koje nestaje bez Stvoritelja i ne postoji bez drugih! Prije donošenja važnih odluka gledajte dobrobit čovjeka, a ne strateške i gospodarske ciljeve, nacionalne, energetske i vojne interese. Da biste donijeli izbore koji su uistinu veliki, pogledajte djecu, mlade i njihovu budućnost, starije i njihovu mudrost, obične ljude i njihove stvarne potrebe.“

Ljudska osoba, ističe Papa, mora uvijek biti prihvaćena i nikad odbačena, a obitelj treba štititi i promicati jer se tamo formiraju „muškarci i žene sutrašnjice”. Među svim ljudskim bićima, primijetio je zatim Papa, postoji zajednička duhovna baština čiji je kamen temeljac transcendencija i bratstvo.

Milijuni i milijuni ljudi mole se svaki dan na različitim mjestima bogoslužja i molitva je „skrivena sila koja održava svijet“, rekao je papa Franjo, dok kamen temeljac bratstva podsjeća da se ne može ispovijedati istinska privrženost Stvoritelju ako osoba ne ljubi sva njegova stvorenja.

To je uvjerenje koje pokreće Završnu deklaraciju Kongresa, iz koje je papa Franjo istaknuo tri riječi: mir, žena, mladi.

Ističući hitnost mira, Papa je kazao kako svaki vojni sukob ili žarište napetosti i sukoba danas može imati samo podli „domino efekt“. Mir, koji nije samo odsutnost rata, „izvire iz bratstva, raste kroz borbu protiv nepravde i nejednakosti, gradi se pružanjem ruke drugima”.

„Mi, koji vjerujemo u Stvoritelja svega, moramo biti na čelu širenja mirnog suživota. Moramo svjedočiti, propovijedati, moliti. Deklaracija poziva svjetske čelnike da zaustave sukobe i krvoprolića posvuda te da odustanu od agresivne i destruktivne retorike. Molimo vas, u ime Boga i za dobrobit čovječanstva: založite se za mir, a ne za naoružanje! Samo služeći miru ostat će tvoje ime veliko u povijesti.“

Druga riječ je „žena“ i povezana je s mirom, jer „žena daje brigu i život svijetu: ona je put do mira”. Potrebno je, istaknuo je Papa, štititi i promicati njeno dostojanstvo i mjesto u društvu.

„Ženama se također moraju povjeriti veće uloge i odgovornosti. Koliko bi se izbora smrti izbjeglo da su žene u središtu odluka! Radimo na tome da ih učinimo više poštovanim, priznatim i uključenim.“

Mladi, treća riječ, su „glasnici mira i jedinstva danas i sutra“. No, primjećuje Papa, aktualna logika dominacije i izrabljivanja „slikaju stari svijet“, zatvoren za njihove nade.

„Misleći na nove naraštaje, ovdje je potvrđena važnost obrazovanja koje jača međusobno prihvaćanje i poštovanje suživota među religijama i kulturama (usp. br. 21). Dajmo mladima priliku za obrazovanje, a ne oružje za razaranje! I slušajmo ih, slušajmo ih, bez straha da nas ispituju. Iznad svega, izgradimo svijet misleći na njih!“

Izvanredna multireligioznost i multikulturalnost Kazahstana, zaključio je Papa, „nudi nam primjer budućnosti“. Nastavimo tako – posljednji je Papin poticaj – hodajući zajedno zemljom kao djeca Neba, tkalci nade i tvorci sklada.