Govoreći prvi put u medijima kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, splitsko-makarski nadbiskup i porečki i pulski apostolski upravitelj Dražen Kutleša je najprije u ime svih biskupa zahvalio dosadašnjem predsjedniku zadarskome nadbiskupu Želimiru Puljiću.

Svaki je biskup neovisan i nadležan nad svojom biskupijom, objasnio je mons. Kutleša, ističući važnost koordinacije i suglasja. Uloga predsjednika HBK – tijelu koji predstavlja prostor za dijalog između biskupa različitih krajeva – znači da je „prvi među jednakima“, odnosno da nema razlike među njima, već se uloga najprije sastoji u koordinaciji, funkcioniranju generalnog tajništva i svega onoga što nosi sa sobom institucija Hrvatske biskupske konferencije. Svaki biskup je teološki i pravno nasljednik apostola te ima potpunu vlast, osim one pridržane Svetom Ocu.

„Strpljivost, razumijevanje, otvorenost i svijest da je kolegij biskupa zaista jedan poseban kolegij“, bile su neke od poruka koje je zadarski nadbiskup Želimir Puljić uputio svome nasljedniku. „Mi smo tu zajedno u službi naroda, u službi Crkve i da budemo solidarni, kolegijalni“.

Nakon dva mandata, mons. Puljić je kazao da je zadovoljan time kako se Crkva u Hrvatskoj nosila s brojnim izazovima. „Usprkos brojnim izazovima počevši od rata, poraća i ostalih stvari koje su se događala tijekom ova tri posljednja desetljeća postojanja Hrvatske biskupske konferencije, mogao bih reći da su hrvatski biskupi zaista bili, u pravom smislu riječi, crkveni ljudi, osjetljivi za probleme ljudi, susretljivi sa svim onim što su svijet ili prilike tražile. Ali osobito osjetljivi na ono što je iz Vatikana dolazilo.“ Iako su Petrovi nasljednici bili različiti, kazao je zadarski nadbiskup, svi su nošeni duhom da učine sve da donesu svijetu Radosnu vijest.

Gledajući na aktualne izazove, nadbiskup Kutleša je kazao kako se obično pita novoga predsjednika što obećava, što će napraviti. „Jedino mogu obećati da ću se truditi i raditi po Božjoj volji i po nauku Crkve. A koliko ću uspjet to ćemo vidjeti i prepuštamo sve Božjoj providnosti.“

Svatko ima svoje sposobnosti i svoj način djelovanja, rekao je novi predsjednik HBK, ali svatko doprinosi izgradnji Crkve. Upravo je bogatstvo u različitosti, ali je svrha ista – doći u Kraljevstvo nebesko. Kao Crkva, „moramo se prvo brinuti za to“, naglasio je mons. Kutleša.

Generalni tajnik HBK doc. dr. Krunoslav Novak iznio je nekoliko zaključaka sa 65. plenarnog zasjedanja. Među ostalim, novi član Stalnoga vijeća umjesto dosadašnjeg predsjednika je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan.

Druge teme i pitanja odnosila su se na različite pastoralne izazove kao i na liturgijsku formaciju, a obrađeno je i pismo Desiderio desideravi, nastavio je vlč. Novak.

Također se razgovaralo o komemoraciji Bleiburške tragedije u domovini koje će se održati 13. svibnju iduće godine. Središnji trenutak obilježavanja predviđen je u Macelju.

Izvješćima različitih komisija, vijeća i odbora biskupi su bili upoznati i s njihovim radom.

S obzirom na ulazak u eurozonu od 1. siječnja, biskupi su zauzeli stav da za vjernike neće biti nikakvog dodatnog financijskog opterećenja s obzirom na određene takse i naknade. Postojeće takse ili naknade će biti samo konvertirane u novu valutu. „Nekih drugih velikih promjena u tom smislu nema što se tiče onog što se odnosi na vjernike“, rekao je generalni tajnik.

Dotičući se pitanja suradnje klera i laika, mons. Puljić je rekao da je značajno porasla svijest odgovornosti potrebe laičke angažiranosti u Crkvi.

Mons. Kutleša je dodao da „smo svi na jednom brodu. Moramo biti jedna posada, ako funkcioniramo usklađeno, lađa će ići naprijed (…) U prvom redu treba pošteno, iskreno reći što mislimo jedni drugima jer jedino tako možemo doći do konkretnih rezultata“. Potrebno je, zaključio je novi predsjednik HBK, imati svijest da „smo mi ovdje hodočasnici“ prema drugom svijetu.

„Kada imamo to na pameti onda ćemo drugačije razmišljati, imat ćemo kompas kamo trebamo ići, a to je prema Vječnosti. Smisao Crkve je upravo taj da mi usmjeravamo ljude da budu svjesni da ne postoji samo materijalno, da postoji i duhovno. U biti, da ne dođemo do toga što se danas u svijetu događa, da izgubimo zdrav razum – common sense, da ne znamo kamo idemo, što je pravo a što je krivo, nego trebamo u prvom redu znati što je dobro, što je istina, što je moralni zakon i sve ono drugo što nas Crkva i Katekizam Katoličke Crkve uči.