Blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, suzaštitnika Varaždinske biskupije, proslavljen je u petak 10. veljače u varaždinskoj katedrali. Svečanim euharistijskim slavljem predsjedao je mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup u miru, u zajedništvu s domaćim biskupima Božom Radošem i Josipom Mrzljakom te svećenicima Varaždinske biskupije.

U homiliji je uvodno mons. Milovan rekao kako su vjernici Varaždinske biskupije dobro izabrali kada su, uz sv. Marka Križevčanina, i zagovoru bl. kardinala Stepinca odlučili prepustiti život svoje mlade biskupijske Crkve s drevnom kršćanskom prošlosti. „Obojica su, dobro znamo, mučenici. A logika mučeništva jedna je od najvećih tajna koju zlo do dana današnjega nije uspjelo otkriti“, poručio je biskup Milovan.

„Zlo, oholo kakvo jest, samo sebe smatra čistom inteligencijom vodeći se jalovim postulatom da će osporavanjem i mučenjem ubiti svetost. No, svetost mučenika pod udarom zla samo raste. To svjedoči i naše današnje okupljanje oko svetačkoga lika našega blaženika. On je upravo u Varaždinu prije 85 godina, krajem lipnja 1938., kao nadbiskup zagrebački predvodio veličanstveni euharistijski kongres. Tada je bio zagledan u euharistijskoga Isusa u pokaznici, a danas je vaš biskupijski suzaštitnik s nebesa, gdje gleda lice Svevišnjega. Kakvu samo imate povlasticu! Prije gotovo 85 godina, novine su zapisale da je preuzvišeni dr. Stepinac ‘svojim govorima na juriš osvojio srca Varaždinaca i čitavoga Zagorja, Podravine i Međimirja’. Kakav obrat: osam i pol desetljeća zlo je preko svih režima 20. stoljeća i nadalje pokušalo zatrti mu ime, a njegovo je ime ‘na juriš’ dospjelo u identitet vaše Crkve! To je snaga pšeničnoga zrna koje umire da bi donosilo obilat rod“, naglasio je mons. Milovan.

„Nije, draga braćo i sestre, infantilno ako danas djetinjim očima gledamo u našega Blaženika, mučenika, preko kojega je Krist obilato tješio svoj narod. Štoviše, takva bi poniznost mogla biti vrlo zreo čin. Tragajmo danas, poput djece okupljene oko našega uzornoga oca u vjeri bl. nadbiskupa i kardinala Stepinca, za tom utjehom! Okružimo ga svojim molitvama i nadajmo se da će nam biti zagovornik u primanju tri dara koja su nam danas na srcu“, rekao je propovjednik te poručio: „Prvi dar koji ga možemo moliti jest da umijemo prepoznati Kristovo svjetlo u tami svijeta. Drugo, molimo za dar bl. Alojzija da nikad ne izgubimo svijest o našoj crkvenoj pripadnosti. I treće, molimo danas Stepinčev zagovor, da umijemo u središte naših obitelji staviti Krista.“

Zaključujući homiliju biskup Milovan je naglasio kako smo povlašten naraštaj jer nas štiti zagovor bl. Alojzija Stepinca te da je on ostao trajno vezan za ovaj grad, za ovu biskupiju i za ovaj kraj. „Neka nam izmoli hrabrosti i poniznosti u svemu što nam predstoji. Tražimo uvijek svijetlo Kristovo; očuvajmo našu crkvenu pripadnost i čuvajmo obitelji. Hoće li nam biti lako? Zasigurno ne. No neka nas tješe Stepinčeve riječi izgovorene u Varaždinu: ‘Što bude mučnija borba, to je sigurnija pobjeda!’“, poručio je umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan.

Prije misnoga slavlja svećenici Varaždinske biskupije okupili su se u katedrali na prigodno razmatranje koje je održao postulator kauze bl. Miroslava Bulešića vlč. Ilija Jakovljević.

Govorio je o povezanosti bl. Alojzija i bl. Miroslava te istaknuo neke misli kardinala Franje Kuharića kad je uspoređivao ovu dvojicu velikane vjere u našem narodu.

Istaknuo je kako istarski svećenici u nastojanju da se Istra pripoji Matici Hrvatskoj nisu imali potporu svojih biskupa u Poreču i Trstu, već zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Rekao je kako je upravo na današnji dan, 1947. godine odlučeno da Istra pripadne Hrvatskoj. „Kad su u siječnju 1946. istarski svećenici Božo Milanović i Zvonimir Brumnić posjetili nadbiskupa Stepinca i izložili mu želju istarskih Hrvata, a on im je rekao: ‘Bolje je da se pridružite nama jer tako će u državi biti više Hrvata i katolika’. Početkom rujna 1946. skupina istarskih bogoslova i desetak mlađih svećenika, među kojima je bio vlč. Miroslav Bulešić i mons. Božo Milanović posjetili su u Zagrebu nadbiskupa Stepinca koji je ponovno izrazio zadovoljstvo da će Istra ući u sastav Hrvatske. Također je nadbiskup Stepinac poslao i svoju pomoć kod otvaranja Sjemeništa u Pazinu. Istarski svećenici i vjernici bili su zahvalni nadbiskupu Stepincu za sve što je učinio za Istru. Stepinčeva vrata su uvijek bila otvorena za Istrane. To je poruka i nama danas kako naša vrata nikad ne smiju biti zatvorena za čovjeka u potrebi, posebno onog tko je progonjen“, rekao je vlč. Jakovljević.

Podsjetio je kako bl. Miroslav i bl. Stepinac nisu ubijeni za vrijeme rata, nego nakon rata te su jedan i drugi postali žrtve totalitarnog komunističkog režima. Bulešić je ubijen na krizmi u Lanišću 23. kolovoza 1947., a Stepinac je godinama živio svoje mučeništvo kroz osudu, zatvor, medijske napade i na kraju trovanje. Svaki na svoj način su postigli mučeništvo.

„Kad je kardinal Stepinac saznao da je mučenički ubijen njegov ljubljeni učenik u hrvatskoj Istri, duša mu je bila potresena, kao što je bila potresla i mnoga vjernička srca ljudi u Istri“, rekao je.

„Kardinal Kuharić promatrajući lik bl. Stepinca i Bulešića svjedoči da istinsko svećeništvo se temelji i živi na Božjim izvorima, jer Bog je taj koji je u svoju svećenički službu pozvao Stepinca i Bulešića, a ne na ljudskoj mudrosti“, kaže vlč. Jakovljević te navodi riječi kardinala Kuharića: „Svećenik koji živi svoj poziv revno, zauzeto, čisto i velikodušno, ‘žudeći za mučeništvom’ nema nikakve sumnje u svoj identitet i nije mu potrebno taj identitet otkrivati u nekoj sociologiji ili čak psihoanalizi. U Bulešićevom životu sve je kristalno jasno što je mislio o svećeništvu i kako ga je živio. Jasno je i to da se autentično svećeništvo može živjeti samo na Božjim izvorima, a ne na ljudskoj psihoanalizi.“

Vlč. Jakovljević razmatranje je, između ostaloga, zaključio riječima: „Svi smo pozvani, po uzoru na bl. Miroslava i bl. Alojzija, da oprostimo; da svaku ranu zamotamo u ‘bijeli omot ljubavi’ Neka nas svećenike i vjerni narod Božji zagovaraju na putu svetosti naši mučenici: bl. Alojzije i bl. Miroslav.“