Stoljeće franjevačkog samostana u Subotici u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda

Sudionike skupa obilježavanja pozdravio je na početku gvardijan fra Ivan Miklenić, a napose imenovanoga subotičkog biskupa mons. Ferenca Fazekasa, koji nosi ime sv. Franje. „Neka ljubav dobrota i svetost svetoga Franje i Vama budu nadahnuće u Vašoj svetoj pastirskoj službi“, kazao je gvardijan u pozdravu te predstavio govornike čija su predavanja uslijedila.

Povjesničar mr. Bela Tonković iznio je povijesni pregled slijeda događaja koji su vodili promjeni statusa samostana u Baču i Subotici. „Prvi svjetski rat spada među najvažnije uzročnike društvenih i geopolitičkih promjena u Europi, pa i cijelom svijetu u XX. stoljeću. Završio se 11. studenog 1918. u 11 sati. Poslije njega je bila mirovna konferencija kraj Pariza na kojoj su sile pobjednice sklopile posebne mirovne sporazume sa svakom od sila gubitnica. Za nas je u ovoj prigodi od posebne važnosti Trianonski mirovni sporazum između sila pobjednica Antante i sila gubitnica Kraljevine Mađarske, sklopljen 4. 6. 1920. godine u palači Veliki Trianon. Tim sporazumom oduzeti su rubni dijelovi Mađarske i pridruženi novoosnovanim državama. Ovdje u Subotici to je značilo dolazak u novu državu s novim granicama i društvenim i crkvenim odnosima. Za nas Hrvate to je značilo pripajanje državi u kojoj nismo nacionalna manjina (ili kako su nas nazivali ‘ostali’) – već konstitutivni narod. Za nas Hrvate, bačke Bunjevce, to je značilo razdvajanje našeg etničkog prostora: južni dio trokuta Subotica-Sombor-Baja pripao je Kraljevini SHS, a ‘bajski trokut’ ostao je u Mađarskoj. Za bačke Mađare to je značilo odvajanje od matične države i postajanje manjinom, a za Srbe priključenje matičnoj državi i stjecanje privilegiranog položaja, kako se to vremenom pokazalo“, pojasnio je.

Mr. Tonković je, opisujući funkcioniranje Crkve, kazao kako je za Katoličku Crkvu nova državna granica značila otežavanje pa i onemogućavanje kontakata župa u Bačkoj s upravom Kalačko-bačke nadbiskupije u čijem sastavu se nalazila. „Kalačko-bački nadbiskup je svojim dekretom od 25. 11. 1920. razdijelio ogromnu župu sv. Terezije u Subotici, što je Sveta Stolica dekretima od 3. 1. i 7. 1. 1921. i potvrdila. Jednu od novoosnovanih župa dobili su i subotički franjevci. Stvaranjem nove države, došlo je i do odvajanja velikog dijela od te nadbiskupije i uspostave Bačke apostolske administrature. U okviru svih tih odvajanja došlo je i do odvajanja subotičkog samostana i franjevačkog samostana u Baču iz provincije sv. Ivana Kapistrana i njihovog priključenja Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda“, kazao je mr. Tonković.

Opisujući konkretne događaje ovog dijela lokalne povijesti Crkve, mr. Tonković je kazao kako prijelaz nekog samostana iz jedne provincije u drugu znači prekid uhodanih veza i odnosa i stvaranje novih. „U kolovozu 1923. godine, Definitorij provincije svetog Ivana Kapistrana ustvrdio je da samostani u Subotici i Baču, koji su odvojeni državnom granicom od Uprave provincije, imaju poteškoća u izvršavanju svoje misije, tj. obavljanja dušobrižničkog rada i redovničkog života. Svjestan svoje odgovornosti pred Bogom i dušama, Definitorij provincije i provincijal su s redovnicima tih samostana tražili rješenje. Definitorij je uputio molbe Kongregaciji za redovnike i Generalnom definitoriju Reda manje braće. Molili su da se poteškoća riješi i predložili su njihovo priključenje provinciji Sv. Ćirila i Metoda. Na tu molbu je Kongregacija za redovnike izdala reskript 27. 8. 1923. U ljetopisu samostana u Subotici zabilježeno je: ‘Budući da je redovnička uprava Kapistranske provincije, s obzirom na administrativne poteškoće samostana u Subotici i u Baču, kao i na neugodnu situaciju ovdašnjih redovnika zbog pojedinih organa vlasti i organizacija, zamolila da ta dva samostana priključi Provinciji sv. Ćirila, poglavar provincije ministar o. Mihovil Troha došao je danas u Suboticu kako bi ispitao mišljenje ovdašnjih članova reda u slučaju da joj ta dva samostana doista budu priključena, i kako će se članovima reda ovaj put dati mogućnost izbora žele li ostali ovdje ili se žele vratiti u samostane vlastite provincije. Svi članovi reda bili su mišljenja da žele ostati ovdje, ali samo ako im se obeća da neće biti raspoređeni izvan područja ova dva samostana. Redovnici su poslali i molbu da od sada ova dva samostana čine poseban komesarijat i kao takvi budu povezani s Provincijom, te povrh toga da se Ćirilometodska provincija od slučaja do slučaja, dok se uvjeti ne promijene, o njima brine kao pomoćnim članovima reda’. Generalni definitorij Franjevačkog reda izdaje dekret 17. 10. 1923. kojim se ova dva samostana izdvajaju iz Provincije Sv. Ivana Kapistrana i priključuju Provinciji sv. Ćirila i Metoda. Prijedlozi rješenja Definitorija Kapistranske provincije i članova samostana su najvećim dijelom uvaženi. Utjelovljenje ovih samostana je bilo potpuno i bez uspostavljanja komesarijata. Time je Generalni definitorij priznao da poštuje Trianonski sporazum i ne podriva ga skrivenom željom za njegovom revizijom, jer bi to za Crkvu imalo opasne implikacije“, rekao je mr. Tonković.

Zaključujući predavanje, mr. Tonković je dodao: „Dana 28. 10. 1923. godine su se o. Mihael Troha i o. Vendelin Vošnjak, kustos Ćirilometodske provincije, u ime te provincije, te o. Josip Rukavina, delegat Kapistranske provincije, o. Radoslav Kujundžić, vikar i diskret i o. Bazilije Baligač, diskret subotičkog samostana sastali i izvršili primopredaju samostana i crkve u Subotici. Dva dana kasnije bila je primopredaja u Baču. Dana 1. 12. 1923. provincijal Kapistranske provincije obavještava svoj definitorij o završetku procesa i rezultatu optiranja. U mađarskoj provinciji ostala su dva redovnika i dvojica braće, a u hrvatsku provinciju prešla su petorica redovnika. U proteklih 100 godina franjevački samostan u Subotici dao je veliki doprinos djelovanju Hrvatske franjevačke provincije. Franjevci su postali ugledni ne samo u provinciji, nego i u cijelom redu i Crkvi. Hvala im na tome“, zaključio je mr. Tonković.

Na mađarskom je ovu temu obradila dr. Zsuzsana Korhecz Papp, a Filip Čeliković i Marko Križanović izveli su Pjesmu stvorova. Nakon nje provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto iznio je biografske podatke značajnijih franjevaca subotičkog samostana, spomenuvši uglavnom dosadašnje predstojnike kuće i gvardijane: fra Jerka Guganovića (prvi predstojnik subotičkih franjevaca), fra Josipa Rukavinu, fra Radoslava Kujunžića (prvi službeni gvardijan u tri mandata), fra Alfonsa Andrašeca, fra Klementa Berena, fra Apolinara Braničkovića, fra Dionizija Andrašeca, fra Amata Lotspeicha, fra Vendelina Vujkovića, fra Domagoja Šimunovića, fra Miljenka Holzleitnera, fra Andriju Matića, fra Zoltana Dukaia, fra Ivana Bošnjaka, fra Zdenka Grubera i fra Ivana Miklenića.