Nadbiskup Zgrablić na svetkovinu sv. Vinka u zadarskom samostanu milosrdnica

„Duša koju Bog vodi sposobna je za velike stvari“, tu misao sv. Vinka istaknuo je nadbiskup Zgrablić, rekavši da je sv. Vinko „div kršćanske vjere i kršćanske duhovnosti čija je karizma toliko duboka, da već stoljećima živi u srcima i životima brojnih redovnika i redovnica koji izbliza žele nasljedovati karizmu sv. Vinka“.

„Mi možda nekad mislimo da su samo osnivači redova i veliki karizmatici velike osobe. Ali, moramo pogledati istini u oči i u duhu poniznosti vidjeti da je veličina koju nosimo u sebi velika Božja milost i veliko Božje djelo. Jer, Gospodin na prvo mjesto stavlja služenje, a redovnici su pozvani služiti. Svi smo pozvani služiti, ali redovnice sv. Vinka na osobiti način promišljaju o siromasima, bolesnima. Služiti siromasima i bolesnima je velika vrijednost u Božjim očima“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je citirao i misao sv. Vinka da se „svetost ostvaruje u malim stvarima, u sitnim koracima, zaboravljajući na sebe i gledajući u vječnost“. „To moramo primijetiti i vidjeti u životu. Ako smo možda pomislili da smo beskorisni, da je naš život monoton, kada ljubimo radi Krista, činimo nešto veliko. To su velika djela u našem životu“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da se vjeru ne živi kao skup istina kojima se divimo, nego je najvažnije da vjera trajno djeluje na naš život i da trajno preobražava naš život.

„Jako je važno da vjera nije nešto statično u našem životu, nego da nas stalno preoblikuje i približava Bogu. Da vidimo da ono što Bog daje, na što nas je Bog pozvao, da je proces služenja i odricanja u našem životu zaista veliko, u čemu nas Duh vodi u našem životu“, naglasio je nadbiskup.

Razmatrajući navješteno Evanđelje, razgovor između Isusa i zakonoznanca, nadbiskup je rekao da se i mi nekad ponašamo kao zakonoznanci. Poznajemo našu vjeru, no važno je da se čovjek preispituje čini li dobro, kako bi trebalo činiti.

Tragom zakonoznančevog odgovora Isusu, na pitanje što mu je činiti da baštini život vječni: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga“, što je Isus opisao primjerom milosrdnog Samaritanca, nadbiskup je rekao da ljudska ljubav proizlazi iz Boga.

„Svaka istinska, prava ljubav, svaka gesta ljubavi, proizlazi iz Boga. Bog je prvi koji nas potiče činiti u našem životu. Ne bismo učinili dobro da to Bog u nama nije potaknuo. Bog je prva ljubav koju trebamo otkrivati, a ne da smo samo mi nešto učinili, iz svoje slobode i inicijative. Dobro ne bismo učinili da nas Bog nije potaknuo. U toj milosti i tom poticaju Boga možemo prepoznati kao bliskoga, kao onoga prvoga koji nas ljubi“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je potaknuo da kada služimo, u tome prepoznamo Boga koji nam je tako blizak, kao i kad činimo dobro i želimo učiniti dobro – Bog je taj koji to čini u našem životu. „Bog je prvi nas toliko ljubio da je prihvatio služiti nama. On je milosrdni Samaritanac koji dolazi k nama da liječi naše rane. On nas vidi, ne prolazi pokraj nas, toliko smo mu važni. Ima suosjećanje prema nama i brine se za nas da svaku našu ranu zacjeljuje ili se pobrine da to netko drugi učini nama“, utješio je nadbiskup, potaknuvši da primjećujemo Gospodina koji je djelatan u našem životu.

„Gospodin nas sve više i dublje posvećuje, čisti, da bismo, kad njega ljubimo i spoznajemo da on djeluje, još više mogli prihvaćati bližnje. Da bismo ga mogli zagrliti ne samo u njegovoj Riječi i sakramentu, nego u bližnjima“, rekao je nadbiskup, naglasivši da kušnje dolaze baš u stvarnosti koja se odnosi na zapovijed ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’.

„Boga vidjeti i prepoznati je lakše, ali drugi korak nam je težak. Taj bližnji nije samo netko bolestan, koga ne poznajemo, nego osoba koja je nama najbliže; u našem domu, u našoj sredini – da tu osobu ljubimo Kristovom ljubavlju, pa i kad nam ta osoba nije draga“, potaknuo je predvoditelj slavlja. Nadbiskup je citirao sv. Vinka koji je rekao: „Ljubav prema bližnjima treba više cijeniti nego sve drugo blago“.

„Ljubav je najveće blago koje možemo imati. Možemo toliko skupljati to blago i postati toliko duhovno dobri, s obzirom kako postupamo prema baš onima koji nam nisu simpatični“, poručio je propovjednik. Pritom je naveo primjer zajednica u redovništvu i svećeništvu u kojima se ljudi ne biraju međusobno za zajednički život, nego ih je Gospodin pozvao, okupio i stavlja ih biti zajedno, živjeti Duh koji Bog daje i potiče ih da u konkretnoj situaciji svoga življenja ljube jedni drugoga bez uvjeta – pri tome nisi važni naši osjećaji.

„Ti osjećaji mogu biti da nam netko nije drag, simpatičan, blizak, da nam po naravi ne odgovara. S nekom osobom nam je lijepo u društvu, s nekim nije. Ali, naša ljubav ne treba biti po našoj naravi, da se vladamo po našim osjećajima, kako mi osjećamo. Mi moramo živjeti po našoj nadnaravi, po Božjem duhu. Naša ljubav mora biti takva da nije navezana na neke osjećaje. Osjećaji našeg života su prolazni. Jedan dan smo raspoloženi, drugi dan nismo. Naši osjećaji imaju malu vrijednost u svojoj naravi, da nas mogu nositi i da mogu trajati.

Ali, ono što nas opredjeljuje za Boga i za ljubav je naš stav, naš život, naše htijenje i naše znanje; naše duboko opredjeljenje, habitus našeg života. Da ljubiti Gospodina bude snaga našeg života. Da našom voljom, našim htijenjem, ako treba i kroz žrtvu, ljubimo drugoga da mu činimo dobro, onako kako bismo ljubili sebe. To naše odricanje moramo živjeti svakog dana, svi mi, ne samo redovnici, redovnice i svećenici. Nekad nije lako živjeti ni u obitelji, djeca nekad ne uzvraćaju ljubav.

To je princip koji nas sve zahvaća u našem životu, gdje smo pozvani živjeti na Isusov način, na Božji način. Kao što je Bog ljubio nas i kao što nas ljubi, da u toj ljubavi i svetosti što dublje participiramo, u njoj što dublje sudjelujemo, da bismo bili sveti, Božji. Da onda činimo velika djela, jer djela iza kojih stoji Bog ne mogu biti mala. Ako Bog stoji iza nečega, to ne može biti malo djelo, jer Bog nije malen. Prema tome, što god Bog čini i izvodi u našem životu, to je veliko! To je najveće, najbitnije, najvažnije i neprolazno, to je blago u našem životu“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je potaknuo da molimo Gospodina za ustrajnost, da poziv kojeg nam Gospodin upućuje i prepoznavanje Gospodina „pomogne da se odreknemo naše sebičnosti koja će nas pratiti do kraja života i s kojom ćemo se morati boriti. Da ljubimo jedni druge u duhu molitve sv. Vinka koji moli ‘Gospodine, oslobodi me sebičnosti da ti mogu služiti, da te mogu ljubiti’“, zaključio je nadbiskup Zgrablić.

U zadarskom samostanu sv. Vinka živi 21 redovnica. U sklopu zgrade samostana djeluje Dječji vrtić Blagovijest kojeg vode sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog.