Mons. Svalina osvrnuo se na prve sate nakon što je potres 29. prosinca pogodio područje Siska, Petrinje i Gline. Rekao je da su mnoge državne institucije odradile svoje ključne zadaće, iako ne u roku u kojem su pogođeni ljudi sa svoje strane to očekivali. Istaknuo je da su gotovo sve službe bile na terenu i da je među njima postojala određena koordinacija. Međutim, kada se pojavilo mnoštvo volontera koji su htjeli dati doprinos, moglo ih se bolje organizirati da njihova učinkovitost bude veća.

Unatoč svim teorijama koje su razrađivane na raznim radionicama s drugim institucijama nije lako provesti ih u praksi kada se dogodi katastrofa poput potresa. Među poteškoćama izdvojio je pad ključne stvari sustava – veze, bez koje je u današnjem svijetu nemoguće druge koordinirati.

Tako je i Hrvatskom kao i Caritasu Sisačke biskupije trebalo određeno vrijeme za uhodavanje da bi pogođeni ljudi osjetili plodove organiziranog rada.

Istaknuo je kako je ipak ta tragedija izazvala veliki val ljubavi, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.

„Meni su pred očima kadrovi distributivnog centra Caritasa u Sisku gdje su stotine mladih i starih priskočile u pomoć u istovarivanju brojnih šlepera, razvrstavanju hrane i svih potrepština koje su se dijelile ljudima koji su ostali bez svega“ dok brojne trgovine i centru nisu radili, rekao je ravnatelj Hrvatskog Caritasa.

Kako je odmah nakon potresa došao na teren, mons. Svalina zatekao je brojne ljude koji se nisu htjeli odvojiti od svojih obitelji i ognjišta. To je prenio predsjedniku Hrvatskog Caritasa mons. Boži Radošu te su donijeli zaključak da moraju „ponuditi tim ljudima određenu alternativu privremenoga smještaja u kojem će moći primjereno i dostojanstveno živjeti u zadanim okolnostima.“

„Među mnogim ponudama rješenja koje su nam se nudile odlučili smo se za stambene module koji su tehnički dobro opremljeni i koji će se moći jednostavno dostaviti“, rekao je. Dodao je da na tržištu nije odmah bilo potrebne količine modula te su mobilizirali tvrtke, među kojima je istaknuo tvrtku Tehnix koja je dala ekspeditivno rješenje te su s njom sklopili ugovore za izradu 200 modula.

„Naš strateški cilj i opredjeljenje bilo je zaustaviti ljude na tom prostoru, ne zaustaviti ih samo da ostanu nego da im se istovremeno pomogne kvalitetnim smještajem. On ne može zamijeniti njihov obiteljski dom, ali može ponuditi toplinu i sigurnost“, naglasio je mons. Svalina.

Također je istaknuo internu i eksternu koordinaciju. Tako su se uključili biskupijski Caritasi iz Hrvatske, ali i hrvatske katoličke misije diljem svijeta. „Bez molitvene i konkretne materijalne pomoći Hrvatski Caritas ne bi mogao odgovoriti na izazove koji su bili pred nas postavljeni“, kazao je ravnatelj Svalina zahvaljujući svima koji su pomogli.

Kako je u početku bilo potrebno pružiti prvi vid pomoći u potrepštinama i privremenom smještaju, tako treba planirati i dugoročno, s obzirom da će obnova potrajati dulje vrijeme. Stoga je Caritas s drugim strukturama na čelu sa Stožerom civilne zaštite za otklanjanje posljedica potresa dio šire koordinacije. U tom smislu Hrvatski Caritas radi na dugoročnijoj pomoći te sa Suverenim malteškim redom i austrijskom udrugom Seljaci za seljake radi i na izgradnji drvenih montažnih kuća na potresom pogođenom području.

Potom su svoja iskustva pružanja pomoći stanovnicima pogođenima potresom podijelili i Danijela Švrga iz Caritasa Sisačke biskupije te Nikolina Balen i Stipan Kopilović iz Udruge za ekonomiju zajedništva.

Danijela Švrga istaknula je da su se u početku uspjeli sami dobro organizirati i intenzivno pružati pomoć na razne načine, a kasnije je bila potrebna suradnja s državnim institucijama. Istaknula je da je suradnja na toj razini vrlo važna. „Mi smo sada u procesu u kojem razmišljamo o dugoročnoj pomoći revitalizacije cijelog područja u suradnji s mnogim udrugama, naših gospodarstvenika i poduzetnika“, napomenula je te je dodala da sredstva koja su dobili, u tom smislu „treba pametno i transparentno utrošiti“.

Također je naglasila potrebu dugoročnog planiranja, naglasivši da su se u njihov rad uključile 3 tisuće volontera. Rekla je da će biti teško održati takvu brojnost jer su se aktivirali zbog kriznog trenutka, ali da ubuduće treba više promovirati volontiranje kako bi se to sjećanje sačuvalo za budućnost.

Nikolina Balen i Stipan Kopilović naveli su iskustva od odaziva na prikupljanje potrebitih stvari poput građevinskog materijala, te solidarnosti i zajedništva koji su došli do izražaja u pružanju pomoći stradalom stanovništvu.