Sudionike je u Krašiću dočekao upravitelj krašićke Župe i dekan Jastrebarskog dekanata preč. Ivan Vučak. Služavke Maloga Isusa, koje pastoralno djeluju u toj Župi, istoga dana slave dan Družbe. Potaknut time, preč. Vučak je kazao da je radostan što misno slavlje prevodi upravo vrhbosanski nadbiskup Vukšić, jedan od nasljednika nekadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera – utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa.

Alojzije Stepinac svjedok je vjere, „osobito kao učitelj nade“, istaknuo je u svojoj propovijedi mons. Tomo Vukšić. „Oznaka nade, čini ga iznimno suvremenim, pa čak i različitim od ostalih Božjih ugodnika s ovoga područja“, rekao je.

„Promatrajući naše blaženike i svece, pod vidom masovnosti štovanja koje im iskazuju vjernici, lako je uočiti da je sudjelovanje u štovanju Stepinca skoro jednodušno, što je specifična razlika odnosa vjernika prema njemu u usporedbi sa svim ostalim hrvatskim blaženicima i svecima“, zaključio je propovjednik.

Mons. Vukšić objasnio je u nastavku da je Stepinca učinio „dragim narodu Božjemu među Hrvatima“, njegov poseban način svetosti. Jedan segment te svetosti jest buđenje i podržavanje nade „u izlazak u slobodu iz svakog moralnog, ideološkog i političkog mraka“.

Bl. Alojzije darivao je nadu koja je proizlazila iz vjere i unutrašnje slobode. Ta sloboda „očitovala se u snazi njegovih uvjerenja“, rekao je. Propovjednik je istaknuo da ju je Stepinac temeljio na „vjeri da je svaka kršćanska nada u Gospodinu Bogu, da od njega dolazi i da se u njemu ostvaruje“.

Time se pretvorio u učitelja nade, smatra mons. Vukšić, „jer je pavši na hrvatsku zemlju, u skladu s mišlju apostola Pavla, bio apostol Krista Isusa po nalogu Boga, spasitelja našega i Krista Isusa – nade naše. U toj zemlji je svjedočio, umro i za sve donio obilat rod. Bila je to nada od koje je ponajprije on sam živio, zapravo, bila je to njegova vjera u Isusa Krista i vječni život. U toj vjeri je rastao i sazrijevao, svakodnevno molio Božje milosrđe i oprost za slabosti te na zalasku ovoga zemaljskoga života donio plod svetosti“, rekao je vrhbosanski nadbiskup.

Tu nadu prenosio je na druge. Ona se protezala „usporedno na narodno i na crkveno biće“. „Znao je da Crkva Kristova živi u životima konkretnih ljudi, koji uvijek pripadaju konkretnome narodu“, kazao je nadbiskup.

Konkretan čovjek i narod, „fizička su pretpostavka postojanja Crkve“, napomenuo je te dodao da bez slobodnog čovjeka, nema slobodnog vjernika i nema „slobodne Crkve Kristove bez slobodna naroda“, što je također znao Stepinac u svom vremenu, smatra propovjednik. „Crkva je onakva kakvi su ljudi (…) Crkvi je onako kako je ljudima, jer ljudi su Crkva“, rekao je.

U nastavku je propovjednik kazao da je bl. Alojzije aktualnoj generaciji ostavio poruku – „Mirna savjest je najljepša zastava, a čisto srce najdraži grb koji se može istaknuti kao legitimacija katoličkoga vjernika i to u bilo kojem vremenu i bilo kojim okolnostima“.

Te dvije stavke omogućile su mu da bude svjetlost u mraku, a to je „poziv na nasljedovanje“, smatra mons. Vukšić.

Stepinac – čuvar jedinstva Crkve – primjer je za svako doba. Živio je u vremenu u kojem se otimao život mnogim nevinima. „Neki su umirali na način pravih kršćanskih mučenika, stoga zaslužuju čast oltara. Na nama je da još više poradimo na prepoznavanju svetaca iz Crkve u hrvatskom narodu, da ih otkrijemo i ponizno službenu Crkvu uvjerimo u njihovu svetost“, poručio je okupljenima propovjednik.

Društvo je osiromašeno, smatra mons. Vukšić. „Oskudica nade, najopasniji je oblik siromaštva“, rekao je. Čini se da „Stepinac našu generaciju kršćana posebice poziva na osnovno kršćansko poslanje koje se zove svjedočenje nade jer ona je duhovna nada kršćana i osnovni sadržaj evangelizacije svijeta, a evanđelja i drugi novozavjetni spisi, nadom zovu – Isusa Krista tj. naše pristajanje uz Krista i naše svjedočenje nade jest svjedočenje Nade, pisane velikim slovom, jer to je drugo ime za Isusa Krista“, zaključio je propovjednik.

Koncelebrirali su umirovljeni vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinac, umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić te ostali svećenici.

Nakon mise, okupljeni su pohodili Spomen-dom bl. Alojzija Stepinca gdje su zajedno izmolili molitvu za njegovo proglašenje svetim.