Poslanje je Crkve donositi Božju nježnost i bliskost onima koji trpe

Prije Angelusa

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Ponovno smo na Trgu! U današnjem Evanđelju (usp. Mk 1, 29-39) donosi se Isusovo ozdravljenje Petrove punice, a zatim i mnogih drugih bolesnika i patnika koji se tiskaju oko njega. Ozdravljenje Petrove punice prvo je tjelesno ozdravljenje koje nam donosi Markovo Evanđelje: žena je ležala u krevetu s vrućicom. Isusov stav i gesta prema njoj su znakoviti: „On pristupi, prihvati je za ruku i podiže“ (r. 31), napominje evanđelist. Toliko je nježnosti u tom jednostavnom činu, koji se čini gotovo prirodnim: „I pusti je ognjica. I posluživaše im“ (ibid.). Isusova moć ozdravljenja ne nailazi na bilo kakav otpor, a ozdravljena osoba nastavlja svoj uobičajeni život, odmah misleći na druge, a ne na sebe – i to je značajno, znak je to istinskog „zdravlja“!

Toga je dana bila subota. Ljudi iz sela čekaju zalazak sunca, a zatim, kad je obveza o počinku prestala, izlaze i donose Isusu sve bolesne i opsjednute. I On ih ozdravlja, ali zabranjuje zlodusima da otkriju da je on Krist (usp. rr. 32-34). Od samog početka, dakle, Isus pokazuje svoju posebnu naklonjenost osobama koje trpe u tijelu i duhu: Isus posebno voli pristupati osobama koje trpe bilo u tijelu, bilo u duhu. To je Očeva naklonost koju on utjelovljuje i očituje djelima i riječima. Njegovi su učenici bili očevici toga, vidjeli su to, a zatim su o tome svjedočili. Ali Isus ih nije želio samo kao gledatelje, promatrače svog poslanja: uključivao ih je, slao ih je, dao je i njima moć da ozdravljaju bolesne i izgone zloduhe (usp. Mt 10, 1; Mk 6, 7). I to se nastavilo bez prekida u životu Crkve sve do danas. Briga o bolesnicima svih vrsta za Crkvu nije nikako „opcionalno djelovanje“! Nije nešto usputno, ne. Brinuti se za bolesnike svih vrsta je sastavni dio poslanja Crkve, kao što je bilo i Isusovog. A to je poslanje donositi Božju nježnost čovječanstvu koje trpi i pati. Toga ćemo se spomenuti za nekoliko dana, 11. veljače, na Svjetski dan bolesnika.

Foto: Vatican Media

Stvarnost kroz koju prolazi čitav svijet zbog pandemije čini posebno aktualnom tu poruku, to bitno poslanje Crkve. Glas Joba, koji odzvanja u današnjoj liturgiji, ponovno postaje tumačem našeg ljudskog stanja, tako uzvišenog u dostojanstvu – naše je ljudsko stanje silno uzvišeno u dostojanstvu – a u isti mah tako krhkog. Suočeni s tom stvarnošću, u srcu se uvijek postavlja pitanje: „zašto?“.

Na to pitanje Isus, Utjelovljena Riječ, ne odgovara objašnjenjem – na to zato što smo tako uzvišeni u dostojanstvu, tako krhka stanja, Isus ne odgovara objašnjenjem na taj „zašto?“ – nego prisutnošću ljubavi koja se priginje do drugoga, uzima ga za ruku i pomaže mu da ustane, kao što je to učinio s Petrovom punicom (usp. Mk 1, 31). Prignuti se nad drugim kako bi mu se pomoglo pridići se. Ne zaboravimo da se drugoga smije gledati s visoka samo kad mu se pruža ruku da mu se pomogne ustati. Jedino tad. I to je Isusovo poslanje koje je Isus povjerio Crkvi. Sin Božji svoje gospodstvo ne očituje „odozgo prema dolje“, ne izdaleka, nego saginjući se, pružajući ruku. On očituje svoje gospodstvo u bliskosti, nježnosti, suosjećanju na način na koji to čini Bog. Bog postaje blizak i to s nježnošću i suosjećanjem. Koliko puta u Evanđelju čitamo, kad je posrijedi neki problem sa zdravljem ili bilo koji problem: „smilova se“. Isusova samilost, Božja blizina u Isusu je Božji stil. Današnje nas Evanđelje također podsjeća da ta samilost ima korijene u prisnom odnosu s Ocem. Zašto? „Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše“ (r. 35). Odatle je crpio snagu za vršenje svoje službe, propovijedajući i čineći ozdravljenja.

Neka nam sveta Djevica pomogne da dopustimo da nas Isus ozdravi – to nam je uvijek potrebno, svima nama – da bismo mogli zauzvrat biti svjedoci ozdravljujuće Božje nježne nježnosti.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Ovih dana pratim s iskrenom zabrinutošću razvoj prilika do kojih je došlo u Mjanmaru, zemlji koju, od vremena mog apostolskog pohoda iz 2017., nosim u srcu sa silnom ljubavlju. U ovom tako osjetljivom času želim zajamčiti svoju duhovnu bliskost, molitvu i solidarnost narodu Mjanmara. Molim se da se odgovorni u zemlji iskreno stave u službu općega dobra, promičući društvenu pravdu i nacionalnu stabilnost potrebnu za skladan demokratski suživot. Molimo za Mjanmar. [molitva]

Želim uputiti apel za pomoć maloljetnim migrantima bez pratnje. Koliko ih je samo! Nažalost, među onima koji su iz različitih razloga prisiljeni napustiti svoju domovinu, uvijek su desetci djece i mladih koji su sami, bez obitelji i izloženi mnogim opasnostima. Ovih sam dana obaviješten o dramatičnim prilikama u kojima se nalazi oni na takozvanoj „balkanskoj ruti“. Ali ima ih na svim „rutama“. Nastojmo da ta krhka i nezaštićena stvorenja ne budu uskraćena za odgovarajuću skrb i povlaštene humanitarne kanale.

Danas se u Italiji slavi Dan za život na temu „Sloboda i život“. Zajedno s talijanskim biskupima podsjećam da je sloboda veliki dar koji nam je Bog dao kako bismo tražili i postigli svoje i dobro drugih, počevši od primarnog dobra života. Našem društvu treba pomoći da ozdravi od svih nasrtaja na život, da bi ovaj bio zaštićen u svim svojim fazama. I dopuštam si dodati jednu od svojih briga: demografska zima u Italiji. U Italiji je broj rođenih opao i budućnost je u opasnosti. Uzmimo tu brigu k srcu i učinimo sve da ta demografska zima završi te da procvjeta novo proljeće dječaka i djevojčica.

Sutra, na liturgijski spomen svete Jozefine Bakhite, sudanske redovnice koja je upoznala poniženja i patnje ropstva, slavi se Dan molitve i razmišljanja protiv trgovine ljudima. Ove je godine cilj raditi na ekonomiji koja ne potiče, pa ni neizravno, gnjusnu trgovinu ljudima, odnosno na ekonomiji koja muškarce i žene nikada ne čini robovima, predmetom, nego uvijek svrhom. Biti na usluzi muškarcima i ženama, a ne ih koristiti kao robu! Molimo svetu Jozefinu Bakhitu da nam bude na pomoć u tome.

Upućujem svoj srdačan pozdrav svima vama, Rimljanima i hodočasnicima: sretan sam što vas ponovno vidim okupljene na Trgu, pa i one redovite, španjolske redovnice tamo, koje su uvijek tako dobre, dođu i po kiši i po suncu! I mladi Bezgrešne… Sve vas pozdravljam. Drago mi je vidjeti vas. Svima želim ugodnu nedjelju. I molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!