Sveti Pavao podsjetio nas je da je „Krist je Božja snaga i Božja mudrost“ (1 Kor 1, 24). Isus je tu snagu i tu mudrost objavio prije svega milosrđem i opraštanjem. Nije to želio učiniti pokazivanjem snage ili nametanjem, dugim govorima ili razmetanjem velikim znanjem. Učinio je to položivši svoj život na križu. Objavio je svoju mudrost i božansku snagu pokazujući nam do kraja vjernost Očeve ljubavi; vjernost Boga Saveza, koji je izveo svoj narod iz ropstva i vodio ga putem slobode, rekao je Papa u homiliji.

Papa Franjo na misi u Erbilu (Vatican Media)

Kako je lako upasti u zamku razmišljanja da moramo pokazati drugima da smo jaki, da smo mudri… U zamku predočavanja sebi lažnih slika Boga koje nam daju sigurnost. No, u stvari, sasvim obratno, svima nam je potrebna Božja snaga i mudrost koju je Isus objavio na križu. Na Kalvariji je prikazo Ocu rane od kojih smo izliječeni (usp. 1 Pt 2, 24). Kolika vaša braća i sestre, prijatelji i sugrađani ovdje u Iraku nose na sebi rane rata i nasilja, vidljive i nevidljive rane! U napasti su da na te i druge bolne činjenice uzvrate ljudskom snagom, ljudskom mudrošću. Isus nam, naprotiv, pokazuje Božji put, onaj kojim je On prošao i na kojem nas poziva da ga slijedimo, istaknuo je Sveti Otac.

Osvrćući se na Evanđelje misnoga slavlja o izgonu trgovaca iz hrama (Iv 2 13-25), Papa je istaknuo da kao što Isus nije trpio da kuća njegova Oca postane kućom trgovačkom (usp. Iv 2, 16), tako želi da naše srce ne bude mjesto previranja, nereda i zbrke. Srce se mora očistiti, mora se dovesti u red, mora se očistiti. Od čega? Od laži koje ga prljaju, od dvoličnosti licemjerja. Svi ih mi imamo, primijetio je Papa te nastavio: To su bolesti koje zadaju bol srcu, koje kaljaju život, čine ga dvoličnim. Imamo potrebu za tim da budemo očišćeni od naših lažnih sigurnosti koje razmjenjuju vjeru u Boga za ono što je prolazno, za ono što je uputno u danom trenutku. Potrebno nam je da se iz našega srca i Crkve protjera nepoćudne sugestije moći i novca. Da bismo očistili srce, moramo zaprljati ruke: osjetiti se odgovornima i ne stajati mirno po strani dok brat i sestra pate. Ali kako očistiti srce? Sami nismo sposobni, trebamo Isusa. On ima moć nadvladati naša zla, izliječiti naše bolesti, obnoviti hram našega srca. Samo nas Krist Gospodin, umrli i uskrsli, može očistiti od zlih djela. Bog ne dopušta da umremo u svome grijehu. I kad mu okrenemo leđa nikada nas ne prepušta nama samima. Gospodin želi da budemo spašeni i da postanemo živi hram njegove ljubavi, u bratstvu, u služenju i u milosrđu, rekao je Papa u homiliji na drugome misnom slavlju svoga apostolskog pohoda Iraku.

Stadion Franso Hariri u Erbilu na kojem je održana druga Papina misa u sklopu pohoda Iraku. Foto: Vatican Media

Isus ne samo da nas čisti od naših grijeha – nastavio je Sveti Otac – nego nas čini dionicima svoje moći i mudrosti. Oslobađa nas načina shvaćanja vjere, obitelji, zajednice koji dijeli, koji stavlja jedne nasuprot drugima, koji isključuje, kako bismo mogli graditi Crkvu i društvo otvoreno za sve i pažljivo prema svojoj braći i sestrama koji su u najvećoj potrebi. I istodobno nas jača da bismo se znali othrvati napasti traženja osvete što nas vodi do toga da tonemo u beskrajnu spiralu odmazdî. Snagom Duha Svetoga šalje nas ne da vršimo prozelitizam nego kao svoje učenike misionare, muškarce i žene pozvane svjedočiti da evanđelje ima moć mijenjati živote. Uskrsli nas čini oruđima Božjeg mira i njegove milosti, strpljivim i hrabrim graditeljima novog društvenog poretka. Kršćanske zajednice sastavljene od poniznih i jednostavnih ljudi postaju znakom Kraljevstva koje dolazi, Kraljevstva ljubavi, pravde i mira.

Misa s Papom na stadionu u Erbilu (Vatican Media)

Njegove nas rane izliječiše (usp. 1 Pt 2, 24); u njegovim ranama, draga braćo i sestre, nalazimo melem njegove milosrdne ljubavi prema njemu; jer On, dobri Samarijanac čovječanstva, želi pomazati svaku ranu, izliječiti svaku bolnu uspomenu i nadahnuti budućnost mira i bratstva u ovoj zemlji, istaknuo je Papa.

Oltarni prostor na stadionu Franso Hariri u Erbilu (Vatican Media)

Crkva u Iraku, milošću Božjom, učinila je i čini mnogo naviještajući tu divnu mudrost križa šireći Kristovo milosrđe i oproštenje, posebno prema onima koji su najpotrebniji. I usred velikog siromaštva i poteškoća, mnogi od vas velikodušno su pružali konkretnu pomoć i solidarnost siromašnima i onima koji trpe. To je jedan od razloga koji me potaknuo da dođem na hodočašće među vas kako bih vam zahvalio i utvrdio vas u vjeri i svjedočenju. Danas vidim i izravno sam se osvjedočio da je Crkva u Iraku živa, da Krist živi i djeluje u ovom svom svetom i vjernom narodu, rekao je Papa u homiliji na misi na stadionu “Franso Hariri” u Erbilu posljednjega dana svoga apostolskog pohoda Iraku.

Na kraju euharistijskog slavlja pozdravio je Mar Gewarigsa III. patrijarha Asirske Crkve Istoka. “Hvala ti, dragi brate! Zajedno s njim grlim kršćane različitih denominacija: toliko je njih prolilo krv u ovoj zemlji! Ipak, naši mučenici blistaju zajedno poput zvijezda na istom nebu! Odatle nas pozivaju da koračamo zajedno, bez oklijevanja, prema punini jedinstva”, kazao je Papa te zahvalio nadbiskupu Basharu Mattiju Wardi i biskupu Nizaru Semaanu kao i drugim biskupima koji su naporno radili na njegovu putovanju.

Izrekao je zahvalu svima onima koju su pripremili njegov posjet, ispratili ga molitvom i toplo ga prihvatili. Na poseban način pozdravio je kurdski narod. Posebnu zahvalnost iskazao je Vladi i civilnim vlastima kao i volonterima

U obraćanju je naglasio kako je tijekom vremena provedenog u Iraku čuo glasove tuge i gubitka, ali i nade i utjehe. “Sad se bliži vrijeme mog povratka u Rim. Ipak, Irak će uvijek ostati sa mnom, u mom srcu. Molim sve vas, draga braćo i sestre, da zajedno radimo u jedinstvu za budućnost mira i prosperiteta koje nikoga ne ostavlja za sobom i nikoga ne diskriminira. Jamčim vam moje molitve za ovu voljenu zemlju”, rekao je Sveti Otac na kraju mise u Erbilu.