Pozdravni govor i molba nadbiskupa Bozanića na beatifikaciji kardinala Stepinca

Pozdrav nadbiskupa Josipa Bozanića na početku mise

„Sveti Oče!

Tri su riječi u koje u ovom svečanom i svetom času želim sažeti sve misli i želje, svu radost i sreću koju osjećamo u ovim danima uživajući blagonaklonost Vašega drugog posjeta Hrvatskoj, osobito Crkvi Božjoj u lijepoj našoj domovini i gdje god žive katolici Hrvati.

Pozdravljamo Vas.

Zahvaljujemo Vam.

Čestitamo Vam.

Pozdravljaju Vas, mojim glasom, svi vjernici i ljudi dobre volje u cijeloj našoj domovini. Pozdravljaju Vas svi sudionici ovoga velebnog slavlja kojem prisustvuju i visoki nosioci hrvatskih državnih vlasti. Pozdravljaju Vas ovdje nazočni kardinali i biskupi, naπi gosti iz cijeloga svijeta. Pozdravlja Vas sasvim osobito sav hrvatski katolički episkopat s dvojicom naπih uzoritih kardinala: Franjom Kuharićem i Vinkom Puljićem. Pozdravljaju Vas naši svećenici, đakoni, redovnici, redovnice i svi ovdje nazočni Isusovi vjernici. Budite blagoslovljeni, Sveti Oče, koji nam dolazite u ime Gospodnje!

Zahvaljujemo Vam što, „u brizi za sve Crkve“ (usp. 2 Kor 11, 28), iskazujete svoju očinsku brigu i ljubav prema našoj Crkvi i našoj domovini. Zahvaljujemo Vam što u ovome Vašem drugom apostolskom posjetu spajate dva velika središta hrvatske i crkvene i državne povijesti – Zagreb i Split, da nam tako označite potrebu i zadaću i crkvenog i državnog jedinstva. U isto vrijeme, ponovno nas – osobito po svetom Dujmu, mučeniku Crkve splitske – upozoravate na drevne kršćanske korijene na koje se u 7. stoljeću pricijepilo hrvatsko kršćanstvo. A opet, upirete prstom na suvremenog mučenika, svjedoka vjere i vjernosti Kristu Isusu i njegovoj Crkvi, na zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Svete rimske Crkve Alojzija Stepinca.

Hvala Vam, Sveti Oče. Osobito Vam hvala na ovome velikom daru, na našemu novom blaženiku i uzorniku koji nas je oporučno obvezao na vjernost do groba Crkvi Katoličkoj. Hvala Vam što ste došli ovamo, u predrago Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, da nam ovdje svima usmjerite pogled na Nju, Zvijezdu nove evangelizacije, koja Vam je toliko pri srcu.

Došli ste da ovdje izvršite beatifikaciju našega sluge Božjega, čin svojega vrhovnog apostolskog autoriteta. I to baš na dan 3. listopada kada je Alojzije Stepinac – na taj dan godine 1946. – pred komunističkim sudom, nevin, održao svoj znameniti svjedočki govor. Nije to bio govor u svoju obranu. Bila je to vjeroispovijest za koje je svetinje živio, koje svetinje brani i za koje je spreman, čiste savjesti, svaki čas umrijeti. A to su: Bog, Krist Isus – pravi Bog i pravi čovjek, čast presvete Bogorodice, Crkva Božja, svetost ženidbe, pravo mladih na zdrav vjerski odgoj, kao i temeljna prava koja po Bogu ima svaki čovjek. Te svetinje, baš danas na isti dan, 3. listopada, želite ovdje posvijestiti svima nama, svoj Crkvi Božjoj u Hrvatskoj i u čitavome hrvatskom narodu, kao i cijeloj Crkvi Katoličkoj i svim ljudima dobre volje. Hvala Vam!

Napokon, Sveti Oče, mi Vam čestitamo. Za nekoliko dana – na blagdan sv. Hedvige, kraljice, koju poljski narod osobito štuje, 16. listopada ove godine navršit ćete dvadeset punih godina Vašega blagoslovljenog pontifikata. Time ulazite u niz rimskih prvosvećenika kojima je Božja providnost darovala najdulji rok apostolske službe Crkvi i čovječanstvu. Blagoslovljen budi Bog za ovaj svoj dar, Vama i nama!

I dok Vam čestitamo, Sveti Oče, na tom Božjem daru, upravljamo Bogu svemogućemu svoje molitve: Neka Vas poživi i podrži u svojoj službi te uzmognete, kao Ivan Krstitelj, pripraviti put Gospodinu Isusu Kristu u njegovo treće tisućljeće.

Danas, u ovome tako svečanom času, u našim dušama i srcima na sasvim nov i poticajan način odzvanja ona Vaša prva učiteljska riječ koju ste 22. listopada 1978. u svojoj nastupnoj euharistiji uputili svim ljudima: „Ne bojte se prigrliti Krista, prihvatiti njegovu vlast! (…) Ne bojte se! Otvorite, upravo raskrilite vrata Kristu! Njegovoj spasotvornoj vlasti otvorite granice država, gospodarskih i političkih sustava, široka područja kulture, civilizacije, razvitka. Nemojte imati straha! Krist zna što je u čovjeku, samo On to zna! (…) Dopustite Kristu da progovori čovjeku. Jedini On ima riječi života, da, života vječnoga!« Neka se to danas, u ovome jedinstvenom danu hrvatske svete povijesti – po zagovoru presvete Bogorodice Djevice i njezina sluge Alojzija – na nov i snažan način, darom Duha Svetoga, u svima nama dogodi!

Vi nas, Sveti Oče, u tome ponovno poučite i apostolskim blagoslovom podržite!“

Molba za proglašenje blaženim sluge Božjega Alojzija Stepinca

„Sveti Oče! Velika mi je čast i radost što u ovome jedinstvenom času naše katoličke povijesti mogu istupiti pred Vas. U ime svega hrvatskog episkopata i cijele zajednice Božjega naroda Katoličke Crkve u Hrvatskoj te u ime svih ovdje nazočnih kardinala, biskupa, svećenika, redovnika i redovnica – svega puka Božjega – najusrdnije Vas molim da uzdignete na čast oltara, kao Kristova svjedoka i mučenika, slugu Božjega nadbiskupa zagrebačkog kardinala Alojzija Stepinca.

Rodio se u Brezariću, župi Krašić, prije sto godina, 8. svibnja 1898. Za svećenika je zaređen u Rimu 26. listopada 1930. Vaš časni prethodnik papa Pio XI. imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom. Biskupski je red primio na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1934. Nakon smrti zaslužnog nadbiskupa Antuna Bauera, 7. prosinca, kao dijecezanski nadbiskup preuzima izravnu upravu drevne i časne Zagrebačke nadbiskupije. Kao revan i poduzetan pastir zaorao je duboke brazde na svim područjima crkvenog života. U vrijeme Drugoga svjetskog rata i u prvim godinama nakon rata, u preteškim okolnostima, nastupao je kao neustrašivi navjestitelj i branitelj prava Božjih, prava Crkve i temeljnih prava svakoga čovjeka. Skupo je to platio u doba militantnog bezboštva. U rujnu 1946. izveden je pred državni sud i nevin je osuđen na duge godine zatvora i zatočeništva. Papa Pio XII. dao mu je posebno priznanje ubrojivši ga 12. siječnja 1953. u Zbor kardinala Svete rimske Crkve.

Na današnji dan, 3. listopada 1946. pred sudom je iskazao svoju vjeroispovijest: spreman da svakog časa umre za Boga, za Crkvu, za čovjeka. Sveto je umro u zatočeništvu u Krašiću 10. veljače 1960., praštajući iz sveg srca svim svojim neprijateljima i progoniteljima. Svoj je mučenički život prikazivao kao dragovoljnu žrtvu za Crkvu Božju.

Sveti Oče! Na veselje Svete Crkve Božje, udostojite se svojom apostolskom vlašću proglasiti blaženim našega slugu Božjega kardinala Alojzija Stepinca.“

Formula beatifikacije

„Mi,

udovoljavajući želji Našega brata

zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića

te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika,

pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih,

Našom apostolskom vlašću

dopuštamo da se

sluga Božji Alojzije Stepinac

odsada naziva blaženim

i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo,

desetoga veljače,

može slaviti njegov spomendan

na mjestima i na način

kako je to određeno kanonskim propisima.

U ime Oca i Sina

i Duha Svetoga. Amen.“

Izvor: Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 3./1998, 3. – 4.