Pozdravni govor nadbiskupa Kutleše prigodom uvođenja u službu splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića
Foto: Ljubo Jermelić // Ustoličenje splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića
Solin (IKA/TU)
Pozdravni govor predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, na liturgijskom slavlju prigodom uvođenja u službu splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Zdenka Križića, u subotu 28. listopada u Solinu.
Poštovani nadbiskupe Zdenko,
draga braćo i sestre u Kristu!
S dubokim poštovanjem i zahvalnošću, u ime biskupa Hrvatske biskupske konferencije, upućujem svima, napose Vama, nadbiskupe Zdenko, srdačne pozdrave i Božji blagoslov u ovoj prigodi Vašeg preuzimanja službe splitsko-makarskog nadbiskupa. U ovom svečanom trenutku, dopustite mi iskazati duboku zahvalnost nadbiskupu Želimiru, koji je s apostolskim žarom vršio službu apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije. Danas, pod inspirativnim svjetlom apostola Pavla, uranjamo u mističnu stvarnost Crkve, u kojoj je sva “građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu” (Ef 2, 21).
Pavao nas poučava da smo “nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus” (Ef 2, 20). Vi, nadbiskupe, postajete jedna od tih živih stijena u ovom svetom hramu, na stolici na kojoj je nekoć sjedio časni sv. Dujam, preuzimajući je danas kao njegov nasljednik.
Sveti Augustin uči da Petar označava “čitavu Crkvu, koju u ovom svijetu tuku mnogovrsne kušnje, kao prolomi oblaka, bujice i oluje, ali ne pada jer je utemeljena na stijeni, od koje je Petar dobio ime” te nastavlja: “Nije od Petra stijena, nego Petar je od stijene.” (Tumačenje Ivanova evanđelja, 124, 5).
Nadovezujući se na Augustinovu misao mogli bismo reći: “Nije križ od Križića, nego Križić je od križa.” Ovdje, “od križa” ne označava tek pripadnost ili nasljedovanje; ono odražava identitet i poslanje. Kao što je Petar bio stijena jer je bio “od stijene”, tako ste i vi obilježeni sjenom Kristova križa koji nosite ne kao teret, već kao znamen spasenja. Kao što je iz stijene Petra proizašla Crkva, tako iz križa proizlazi Vaša duboka teološka i pastoralna zadaća: da budete križ koji štiti, koji nosi i koji otkupljuje.
Struktura križa, sastavljena od vertikalnog i horizontalnog dijela, nosi bogatu simboliku u kršćanskoj tradiciji i teologiji: križ je mjesto na kojem se spajaju vertikalna i horizontalna dimenzija, gdje se susreću Božja i ljudska stvarnost.
Vertikalna dimenzija križa simbolizira uzlaznu liniju koja povezuje zemlju i nebo, čovjeka i Boga. Ta vertikala je put prema transcendentnom, prema svetosti i Božjoj ljubavi. U teološkom kontekstu, vertikalna dimenzija predstavlja prvi i osnovni odnos svakog kršćanina – odnos prema Bogu.
Horizontalna dimenzija križa predstavlja naš odnos s drugim ljudima i sa svijetom oko nas. Ona je ravan na kojoj se živi kršćanska ljubav, milosrđe i pravda. Horizontalna dimenzija je poput ruku koje se pružaju prema drugima, koja grli, pomaže i nosi. To je ruka koja izražava Kristovu zapovijed: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio” (Iv 15, 12).
Na križu se ostvaruje najviši oblik ljubavi i poslušnosti prema Bogu (vertikalno), ali i najdublji izraz ljubavi prema bližnjemu (horizontalno). Sveti Ivan od Križa, promišljajući o simbolici i duhovnom značenju križa, kaže: “Križ je jedini put koji vodi do neba. Nema drugog puta za ići, ni vrata za ući, osim križa koji je Krist!” (Uspon na goru Karmel).
Kao novi splitsko-makarski nadbiskup pozvani ste živjeti u skladu s ovom dubokom kršćanskom simbolikom: vertikalno, održavati i njegovati svoj odnos s Bogom, služeći kao most između božanskog i ljudskog; horizontalno, Vaša misija je služiti svojoj zajednici, biti “križić” koji pruža utjehu, vodstvo i ljubav.
Neka vam Bog udijeli milost i snagu da svojim djelovanjem i poslanjem križ, koji nosite kao dio svog imena i identiteta, postane križić za vašu zajednicu: manje teret, a više blagoslov; manje udaljen, a više prisutan; manje apstraktan, a više konkretan.