Sprovodnu misu u plehanskoj crkvi sv. Marka Evanđelista, kao i sprovodne obrede predvodio je provincijal fra Zdravko Dadić.

Uz plehanskog gvardijana fra Antu Tomasa i derventskog dekana fra Ivana Marića koncelebriralo je još 40-ak svećenika. Pjevanje je predvodio fra Ivan Opačak.

Ocrtavajući život i djelo pokojnog fra Drage, provincijal Dadić je naglasio da je bio originalan svećenik koji je potrošio svoj život za Kraljevstvo Božje čineći dobro, te je uistinu bio čovjek mira i dobra.

Ustvrdio je da to što se fra Drago, svjestan da mu se bliži kraj života na ovoj zemlji, nakon 46 godina provedenih u dalekoj Australiji odlučio vratiti se u svoj rodni kraj, pouka svima da se ozbiljnije pripremaju za domovinu u nebesima.

„Fra Dragina smrt je prilika za nas da bolje razumijemo dok razmišljamo što nam to Bog govori u Svetom pismu, a govori nam da jednoga dana moramo napustiti očinski dom, svoj zavičaj, da se moramo ovdje i sada ozbiljnije pripremati za domovinu u nebesima, moramo se podložiti Kristu i njegovoj riječi koja će preobraziti ono naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Trebamo tako živjeti da nam Bog bude svjetlost i spasenje. Trebamo čvrsto stajati u Gospodinu, ne bojati se života i ne strepiti pred smrću, nego vjerovati da ćemo uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. To je biblijska poruka koju je fra Drago svjedočio svojim životom i na ovim i na prostorima Australije. Bio je fratar staroga kova koji se uporno trošio za Kraljevstvo Božje“, kazao je fra Zdravko.

„Danas su i Plehan i Australija, dragi fra Drago s tobom. Hvala ti što si bio baš originalan. Hvala za riječi kojima si pomagao i tješio. Hvala što si tražio lice Božje i vjerujem da si ga i našao. Mi ćemo ga i dalje i tražiti, a ti nas hrabri i pomaži iz Nebeske domovine. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. Počivao u miru“, rekao je uz ostalo provincijal.

Fra Dragin život i djelo ocrtao je gvardijan Tomas te je pročitao sućut koje je rodbini i provincije uputio nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. sc. Tomislav Markić.

Fra Drago Prgomet rođen je 19. kolovoza 1937. u Župi sv. Franje Asiškog u Žeravcu u Bosanskoj Posavini od oca Mije i majke Marije rođene Duspara. Nakon završene osnovne škole u rodnom kraju i pohađanja Franjevačke klasične gimnazije u Visokom upisao je i završio teološki fakultet na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Redovnički habit obukao je 14. srpnja 1956. u Kraljevoj Sutjesci, a prve redovničke zavjete položio je 15. srpnja 1957. također u Kraljevoj Sutjesci. Svečane redovničke zavjete položio je na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1960. u Sarajevu, u ruke provincijala fra Borisa Ilovače. Sveti red đakonata primio je 7. travnja 1962. u Sarajevu, a sveti red prezbiterata 15. srpnja 1962. po rukama vrhbosanskog nadbiskupa Marka Alaupovića.

Nakon svećeničkog ređenja obnašao je brojne povjerene mu službe. Najprije je bio župni vikar u župi Breške od 1965. do 1968. Nakon toga preuzeo je službu župnika u župi Ulice od 1968. do 1974., a zatim službu župnika u župi Gornja Dubica od 1974. do 1977. Nakon toga otišao je u Australiju, gdje je proveo ostatak života i služeći hrvatskom katoličkom puku. U Australiji je od 1977. godine bio pomoćnik fra Mati Boniću, a 1979. otišao je u Brisbane gdje je do 1990. bio voditelj Hrvatskog katoličkog centra. Od 1990. do 1993. ponovno je služio u Canberri kao duhovni pomoćnik u Hrvatskom katoličkom centru Canberra/Quenbeyan. U rujnu 1993. godine postao je voditelj Hrvatskog katoličkog centra u Wollongongu što je bio do srpnja 2002. Od 2002. do 2010. ponovno je bio u Canberi kao umirovljenik i duhovni pomoćnik. Od 2010. do 2011. bio je na pastoralnoj ispomoći u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Wollongongu, a od 2011. do 2012. pastoralni pomoćnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Brisbaneu. Od 2012. pa sve do 2023. bio je u Domu za stare i nemoćne osobe – najprije u Canberri, a zatim u Wollongongu.

Fra Drago je većinu svoga života proveo u Australiji. Želeći služiti našem brojnom hrvatskom katoličkom puku u tom dalekom dijelu svijeta, ostavio je svoj rodni kraj i apostolskom revnošću utrošio svoj život radeći kao franjevac i svećenik na njivi Gospodnjoj s iseljenicima.