„Dijalog je težak, ali samo se dijalogom, koji se uči u obitelji, može ići naprijed. To znači staviti na stranu instinkt i slušati; samo onaj tko je čisti instinkt, poput životinja, ne zna voditi dijalog“, rekao je Papa, govoreći o ratu u Ukrajini, u intervjuu danom Mariji João Avillez. Tada je najavio telefonski razgovor koji je sutradan, 12. kolovoza, imao s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim.

Na pitanje o eventualnom putovanju u Kijev, prenio je savjet koji je tih dana dao liječnik s obzirom na njegove teškoće na putovanju, do posjeta Kazahstanu, koji je na programu od 13. do 15. rujna. „Sada ne mogu ići, jer nakon putovanja u Kanadu oporavak je koljena malo teži i liječnik mi ga je zabranio“. Ali, što se tiče rata, njegovo je zauzimanje stalno. „Svojom žalošću i molitvama pratim sve što mogu. Ali, stanje je doista tragično“, rekao je Sveti Otac. Podsjetio je kako je poslao u Kijev tri svoja predstavnika kako bi se snažno osjetila njegova prisutnost.

Zlostavljanje u Crkvi i u društvu – monstruoznost

Potom se govorilo o zlostavljanju u Crkvi, o toj monstruoznosti, destruktivnoj stvari, ljudski đavolskoj, u odnosu na koju je Papa ponovno istaknuo da se treba nastaviti „nulta tolerancija“. Svećenik ne može nastaviti biti svećenik ako je zlostavljač. Ne može – ponovio je Papa. Bolesnik ili zločinac, on postoji kako bi vodio ljude Bogu, a ne kako bi ih uništavao u ime Boga. Trpim zbog svakog slučaja zlostavljanja, ali valja se suočiti s tim. U Crkvi, u obitelji, u čitavoj kulturi zlostavljanja, nažalost vrlo raširenoj, koju se ni u kojem slučaju ne smije skrivati.

„Zbog toga se trpi, zbog svakog kaosa zlostavljanja koji saznam, ali s patnjom se valja suočiti i odgovoran sam za to da se to više nikada ne ponovi“, rekao je Sveti Otac. „To nema veze s celibatom, jer se događa i u obitelji, i to je nešto đavolsko. Muškarci i žene pozvani služiti, uspostavljati jedinstvo, pridonositi rastu i ponajviše dovoditi mlade Bogu, a oni, naprotiv, uništavaju njihov život. Dijabolično je to što bolesne osobe iskorištavaju svoj položaj za zadovoljenje osobnih potreba.“

Mladež na Svjetskom danu mladih – slušati njihovu kreativnost

Veliki je dio intervjua posvećen mladima i pripremi za Svjetski dan mladih koji će se održati u Portugalu u kolovozu 2023. godine. Papa Franjo je šalom zajamčio prisutnost Pape na tom događaju. „Mislim da ću ići. Papa će ići. Ići će ili Franjo ili Ivan XXIV., ali papa će ići“, rekao je. Svjetski dan mladih je također prigoda za pomirenje, u teškom trenutku za Crkvu u Portugalu, zbog zlostavljanja. Papa je stoga ponovno istaknuo blizinu i dijalog. Na kraju je pohvalio mlade za njihovu kreativnost, te istaknuo njihovu potrebu za slušanjem i odgovorima.

Potom se spomenuo susreta u Rimu, s mladima različitih jezika i podrijetla, ali i različitih vjera; njihova je spontanost uvijek bogatstvo čak i kada napadaju ili kritiziraju iskreno, a nikada licemjerno. Za njihov je rast temeljan međugeneracijski dijalog. Papa Franjo još jednom ponavlja da budućnost kreže od korijena te spominje Svjetski dan mladih kao trenutak pomirenja s nacionalnom Crkvom; s blizinom ima dijaloga, a tamo je se može – kako je rekao – „umijesiti“ pomirenje.

Fatima, Gospa šutnje

S Portugalom je Papa povezan i zbog svoje pobožnosti prema Gospi Fatimskoj, Gospi šutnje, kako ju je nazvao, spominjući se marijanske pobožnosti primljene u obitelji te tako i molitve krunice koju prakticira od djetinjstva. Otuda proizlazi i Papin osobni način molitve koji čini i – kako je rekao – rastresenost. „Ali, Bog nije rastresen i to me tješi“, istaknuo je te dodao da moliti znači biti u prisutnosti Boga i pustiti ga da govori. Dakle, sloboda kao bitna sastavnica i pouzdanje u ono što nadahnjuje Duh Sveti, a to su sklad i život.

Liturgijska reforma i otvaranje Crkve prema ženama

Papa se potom osvrnuo na reformatorsko djelo u Crkvi – s motuproprijem Traditiones Custodes i apostolskim pismom Desiderio desideravi – te na ulogu žena. Sveti je Otac ponovno istaknuo da liturgiju, koja je veliko djelo Crkve u klanjanju i slavljenju Boga, valja dobro slaviti te stoga treba imati red. Što se pak tiče prisutnosti žena u raznim sredinama, u Kuriji kao i u Upravi vatikanske države, objasnio je da nije riječ o feminističkoj modi, nego o činu pravednosti, jer su žene kulturološki stavljene na stranu. „Svi kršteni imaju pravo učiniti nešto za Crkvu“ – napomenuo je. „Tu svi kršteni imaju mjesto. To je nešto što nisam ja izmislio, nego to postoji već 20 ili 30 godina i polako se provodi.“

Žene na drugačiji način obavljaju stvari, jer razmišljaju na drugačiji način. Osim toga, žena je zadužena provoditi majčinsko obilježje Crkve, stoga je za izbor biskupa dobro da ima ženā koje razmišljaju o tomu kakvi bi trebali biti biskupi. Prema Papinim riječima, ženama je svojstvena i Božja osobina koja je nježnost. Istaknuo je to prisjećajući se kada je u Buenos Airesu posjećivao zatvore i gledao majke u redovima koje su čekale da uđu i posjete svoju djecu koje se nikada nisu odrekle, jer su ona „meso njihova mesa“. Nadahnuće mu dolazi od velikih ženskih likova iz Biblije: Judite, koja hrabro brani svoj narod i, naravno, Marije, žene u kojoj ima snage, služenja, ženstvenosti.

Radost humora

Jedno se od pitanja odnosilo i na humor, na koje je papa Franjo odgovorio da najviše voli jednu posebnu molitvu. „Već više od 40 godina molim za smisao za humor svetoga Thomasa Morea. Izgovaram ovu molitvu. Molim za tu milost, za smisao humora. To je molitva koja započinje ovako: ‚Daj mi, Gospodine, dobru probavu i nešto za probavu‘.“

Sinoda – nije parlament nego mjesto razlučivanja

Rimski se biskup u intervjuu osvrnuo i na sinodski put kojim je krenula Crkva. „Nije to neka vrsta parlamenta, nego mjesto razlučivanja u kojem Duh Sveti djeluje stvarajući sklad iz različitosti. Riječ je o putu koji je u samom početku obilježio sveti Pavao VI., a koji Crkva uči posljednjih 50 godina. Put je to na kojemu ne nedostaje podjela, koje će se stabilizirati tek na kraju, i na kojemu, među onima koji guraju naprijed i onih koji idu unatrag, biskup kao Dobri Pastir uspijeva ostati univerzalan u odnosu na sveti i vjerni Božji narod, izbjegavajući izopačenost klerikalizma“, rekao je papa Franjo.

Ekumenizam i međureligijski dijalog

Na ekumenskom i međureligijskom području, papa Franjo je još jednom istaknuo da je dijalog pobjedničko oružje. „U dijalogu, shvaćenom u smislu ‚znati slušati‘, a ne kao igru ravnoteže, nikada se ne gubi i Bog djeluje“, istaknuo je Sveti Otac.

Gledati budućnost s nadom

Kakav je Papin život, kako provodi praznike i odakle crpi snagu za vjerovanje u pobjedu dobra nad zlom koje danas, kako se čini, pobjeđuje, bile su teme na kraju razgovora. Ljetni odmor Papa provodi u Vatikanu, čitajući, slušajući glazbu i moleći. Wagner i opera Papin su izbor u danima koji započinju rano, u četiri sata ujutro, a završavaju u deset sati navečer. Snaga za vjerovanje u dobro dolazi od Isusa, Gospodara povijesti. Različite su epohe uvijek imale prednosti i nedostatke, viđale su kako žito i kukolj rastu zajedno.

Na kraju, na novinarkinu molbu da kaže neku riječ koja bi osvijetlila put Crkve u Portugalu uoči Svjetskoga dana mladih, papa Franjo je odgovorio: „Nemojte se zatvarati u sebe, gledajte dalje, održavajte široki horizont i proširite svoje srce.“