Ulažimo u obrazovanje, a ne u naoružanje. Oslobodimo se reduktivnih i pogubnih shvaćanja koja vrijeđaju ime Božje, istaknuo je Papa. „Neka Svevišnji Bog nikada više ne bude talac volje ljudske moći“ neka se vjerska sloboda, to „neotuđivo pravo“, zajamči posvuda i ne ograničava se samo na slobodu bogoslužja, pozvao je Sveti Otac u svome govoru.

Papa je u dvorani sjedio pokraj predsjednika Kazahstana, Kassym-Jomarta K. Tokayeva, u ogromnoj, futurističkoj konferencijskoj dvorani s plavim tepihom Palače neovisnosti u Nur-Sultanu, gdje je u jutarnjim satima otvoren VII. Kongres poglavara svjetskih i tradicionalnih religija. Središnja tema skupa je uloga vođa u duhovnom i društvenom razvoju svijet u post-pandemijskom dobu. Za okruglim stolom su zajedno s Papom sjedili imami i patrijarsi, rabini i budistički redovnici, muftije i diplomati te predstavnici međunarodnih organizacija: njih stotinjak, iz 50 zemalja. Prije otvaranja Kongresa pomolili su se zajedno, u tišini, svatko na svom jeziku i prema svojem vjerovanju.

Obraćajući se na početku okupljenima riječima: „Braćo i sestre“, Sveti Otac je podsjetio na “ono bratstvo koje nas sve ujedinjuje, kao sinove i kćeri istoga Neba“.

U ovoj zemlji kojom su putovale karavane, duž drevnog Puta svile na kojem su se isprepletale „priče, ideje, vjere i nade“, Papa je izrazio svoju želju za tu zemlju središnje Azije: „Neka Kazahstan opet bude zemlja susreta između onih koji su udaljeni. Neka otvori novi put susreta, usredotočen na ljudske odnose: na poštovanje, na iskrenost dijaloga, na bitnu vrijednost svakog pojedinca, na suradnju; bratski put kako bismo zajedno kročili prema miru”.

Kucnuo je čas da se probudimo od onog fundamentalizma koji zagađuje i nagriza svako vjerovanje, došlo je vrijeme da nam srce postane čisto i suosjećajno. No, kucnuo je čas i da se isključivo povijesnim knjigama prepusti diskurse koji su predugo, ovdje i drugdje, ulijevali podozrivost i prijezir prema vjeri, kao da je ona destabilizirajući faktor u modernom društvu.

“Na ovim mjestima – podsjetio je papa Franjo – dobro je poznato naslijeđe državnog ateizma, nametanog desetljećima, tog opresivnog mentaliteta kojem je sama upotreba riječi ‘religija’ stvarala neugodu”. Religije, zapravo, nisu problemi, već dio rješenja za skladniji suživot. Traženje transcendencije i sveta vrijednost bratstva mogu „nadahnuti i rasvijetliti izbore koje treba učiniti u kontekstu geopolitičke, društvene, ekonomske, ekološke ali, u korijenu, duhovne krize kroz koju prolaze mnoge današnje institucije, uključujući demokracije, ugrožavajući sigurnost i sklad među narodima“. Stoga postoji potreba da religija „odgovori na žeđ svijeta za mirom i žeđ za beskonačnim koja prebiva u srcu svakog čovjeka”, rekao je Papa u svome govoru na VII. Kongresu poglavara svjetskih i tradicionalnih religija u Nur-Sultanu.

Bitan uvjet za to je, međutim, vjerska sloboda, „temeljno, primarno i neotuđivo pravo, koje se mora posvuda promicati i koje se ne može ograničiti samo na slobodu bogoslužja“.

“Braćo, sestre, mi smo slobodna stvorenja”, rekao je Papa. Pravo je svake osobe javno svjedočiti svoju vjeru: predlagati je bez nametanja. To je dobra praksa naviještanja, različita od prozelitizma i indoktrinacije, kojih su svi pozvani kloniti se.

“Svođenje najvažnijeg životnog vjerovanja na privatnu sferu lišilo bi društvo golemog bogatstva”, opomenuo je Papa te pozvao vođe svjetskih religija da „razmišljaju o našoj ulozi u duhovnom i društvenom razvoju čovječanstva tijekom postpandemije“.

U svom govoru Papa je istaknuo četiri globalna izazova za sadašnjost. Prvi je od njih pandemija: Covid-19 nas je sve stavio u ravnopravan položaj. Dao nam je shvatiti da „mi nismo demijurzi, već smrtnici“: svi smo se osjetili krhkima, svi potrebiti pomoći; nitko potpuno autonoman, nitko potpuno samodostatan. Sada, međutim, ne možemo protratiti potrebu za solidarnošću koju smo osjećali nastavljajući kao da se ništa nije dogodilo.

Valja, dakle, paziti da se „ne upadne u lažne pretpostavke svemoći potaknute tehničkim i gospodarskim napretkom, koji sam po sebi nije dovoljan“. Treba biti na oprezu da ne „upadnemo u zamke profita i dobiti, kao da su oni lijekovi za sve bolesti“ ili da „podržavamo neodrživi razvoj koji ne poštuje ograničenja nametnuta stvaranjem“. Ne smijemo isto tako, upozorio je Papa, „dopustiti da nas umrtvi konzumerizam koji omamljuje, jer dobra su radi čovjeka, a ne čovjek radi dobara“.

U razdoblju nakon pandemije vjernici su pozvani na brigu, odnosno “brinuti se za čovječanstvo u svim njegovim dimenzijama, postajući tvorci zajedništva”. A to u praksi znači slušati slabije, dati glas krhkima, širiti globalnu solidarnost koja se prvenstveno odnosi na one koji su najviše stradali od pandemije, „koja je iznijela na vidjelo nepravičnost planetarnih nejednakosti“. „Upravo je siromaštvo to što omogućuje širenje epidemija i drugih velikih zala koja bujaju na tlu nevolja i nejednakosti“, upozorio je Papa. Sve dok bjesne nejednakosti i nepravde, neće nestati virusa gorih od Covida: virusâ mržnje, nasilja, terorizma.

Drugi izazov, prema Papi, je izazov mira. Desetljećima vođe religija raspravljaju o tom pitanju, a ipak, napomenuo je Papa, „vidimo da su naši dani još uvijek obilježeni pošastima rata, klimom ogorčenog sukoba, nesposobnošću da se napravi korak unatrag i dopre do drugih“.

Kako možemo misliti da će ljudi našeg vremena, od kojih mnogi žive kao da Bog ne postoji, biti motivirani uključiti se u smjeran i odgovoran dijalog ako se velike religije, koje čine dušu tolikih kultura i tradicija, ne zalažu aktivno za mir?, upitao je Papa.

“Spominjući se užasa i pogrešaka prošlosti, udružimo snage kako Svevišnji više nikada ne bi postao talac volje ljudske moći”, pozvao je Papa. “Bog je mir i on uvijek vodi do mira, nikada do rata”. Stoga se moramo zalagati za promicanje i jačanje potrebe da se sukobe ne rješava neuvjerljivim razlozima sile, oružjem i prijetnjama, nego „strpljivim susretom, dijalogom i pregovorima“. Tako mir neće biti „krhak rezultat mukotrpnih pregovora“, nego „plod stalnog odgojnog djelovanja“ koje promiče snove o razvoju i budućnosti novih naraštaja. Imajući upravo njih pred očima Papa je pozvao: „ne ulažimo u naoružanje, nego u obrazovanje“.

Treći izazov je bratsko prihvaćanje. „Danas je veliki napor prihvatiti ljudsko biće“, rekao je papa Franjo u svom govoru na Kongresu poglavara svjetskih i tradicionalnih religija. Svakodnevno se odbacuje novorođenčad i djecu, migrante i starije osobe. Mnoga braća i sestre umiru žrtvovani na oltaru zarade, obavijeni svetogrdnim tamjanom ravnodušnosti. Ipak, svako ljudsko biće je sveto, podsjetio je Sveti Otac.

Papa je pritom podsjetio na „velika raseljavanja stanovništva, uzrokovana ratovima, siromaštvom, klimatskim promjenama, potragom za blagostanjem koje nam globalizirani svijet omogućuje upoznati, ali koje je često teško dostupno“. Pred tim “velikim egzodusom”, napomenuo je Papa, „nekako se instinktivno brani svoje stečene sigurnosti i zatvara vrata iz straha; lakše je stranca osumnjičiti, optužiti ga i osuditi nego ga upoznati i razumjeti. Ali naša je dužnost podsjetiti da nas Stvoritelj, koji bdije nad koracima svakog stvorenja, potiče da imamo pogled nalik njegovu, pogled koji prepoznaje lice brata.”

“Ponovo otkrijmo umijeće gostoprimstva, gostoljubivosti, suosjećanja”, potaknuo je papa Franjo. “I učimo se stidjeti: dà, osjećati onaj zdravi sram koji proizlazi iz sažaljenja prema čovjeku koji pati, iz ganuća i čuđenja zbog njegovog stanja, zbog njegove sudbine s kojom suosjećamo”. To je „put suosjećanja, koji nas čini više ljudima i više vjernicima“.

Posljednji globalni izazov koji je spomenuo Papa u svome govoru je očuvanje zajedničkog doma, koji, kako je rekao, treba zaštititi od prevrtljivosti i logike dobitka, te sačuvati za buduće naraštaje. “Udružimo svoje napore i u tom posljednjem, ali ništa manje važnom izazovu“, pozvao je Papa. „Virusi poput Covid-19, koji su, iako mikroskopski, sposobni uništiti velike ambicije napretka, često su povezani s narušenom ravnotežom, uglavnom našom zaslugom, s prirodom koja nas okružuje“. Primjeri su nam pred očima: sječa šuma, ilegalna trgovina živim životinjama, intenzivna poljoprivreda… Mentalitet izrabljivanja je taj koji uništava kuću u kojoj živimo. I ne samo to: vodi potamnjivanju one religiozne vizije svijeta pune poštivanja koju je želio Stvoritelj, rekao je Papa.

„Kročimo naprijed zajedno, kako bi put religija bio još više u znaku prijateljstva“, zaključio je Sveti Otac, dodajući spontanim riječima zahvalu Kazahstanu za „tajni napor koji ulaže oko ujedinjavanja, poticanja dijaloga, sklapanja prijateljstva. To je primjer koji Kazahstan daje svima nama i mi ga moramo slijediti, podržati”, rekao je.

Ne tražimo lažne pomirbene sinkretizme, nego svoje identitete držimo otvorenima za hrabrost drugosti, za bratski susret. Samo tako, u mračnim vremenima u kojima živimo, moći ćemo zračiti svjetlom našeg Stvoritelja, rekao je Papa.