U prvom govoru nakon svog dolaska u Atenu, papa Franjo je pozvao da ne popuštamo zavodljivosti autoritarizma: individualističkoj ravnodušnosti moramo se suprotstaviti brigom za najslabije i stvoreni svijet, tim kamenima temeljcima za obnovljeni humanizam na kontinentu.

Dvadeset godina nakon posjeta Ivana Pavla II i na 200-tu godišnjicu neovisnosti, Franjo dolazi u Grčku i poziva zemlju da sačuva jake korijene. U nazočnosti Predsjednice Republike Katerine Sakellaropoulou, članova vlade i diplomatskog zbora, vjerskih i građanskih vlasti, predstavnika društva i svijeta kulture, Papa je održao opširan i sadržajan govor koji seže od spomena na političku, kulturnu i duhovnu mudros koja je ondje našla svoju kolijevku, do izazova koji se tiču zaštite zajedničkog doma i pandemije.

„Bez Atene i bez Grčke Europa i svijet ne bi bili ono što jesu. Bili bi manje mudri i manje sretni“, podsjetio je Papa podsjećajući na sv. Grgura Nazijanskog.

Iz ovoga su se mjesta proširili obzori čovječanstva. Grčka poziva muškarce i žene svih životnih dobi da usmjere putovanje života prema Nebu, rekao je Papa, dajući primjer najviše točke grada, na kojoj leži Akropola, koja je izdaleka bila uočljiva generacijama putnika, govoreći im o prisutnosti božanstva. Trebamo usmjeriti pogled prema Bogu, naglasio je Papa, ističući kako nam je potrebna transcendencija kako bismo uistinu bili ljudi. Danas na Zapadu, koji potječe iz ovoga mjesta, postoji zaborav na našu potrebu za nebom, zarobljeni smo u užurbanosti tisuću zemaljskih briga i nezasitnoj pohlepi otuđujućeg konzumerizma. Ipak, mjesta poput ovih pozivaju nas da osjetimo divljenje pred beskonačnim, ljepotu postojanja i radost vjere, rekao je papa Franjo.

U ovom gradu, naš pogled nije samo usmjeren prema visinama, već i jednih prema drugima. Na ovo nas podsjeća more koje je oblikovalo poziv ove zemlje, postavljene u srcu Mediterana, da bude most koji povezuje razne narode. Papa se prisjetio i kako je Atena kolijevka demokracije, kazavši kako je ta kolijevka postala domom demokratskih naroda – pritom misleći na Europsku uniju i o snu mira i bratstva.

U ovom povijesnom scenariju tako velike važnosti i prestiža, Papa ipak izražava svoje žaljenje što se danas, i to ne samo na europskom kontinentu, događa ono što on naziva „nazadovanje demokracije“ i objašnjava autentično i izvorno značenje demokracije i rizike u koje se čovjek izlaže ako se udalji od nje.

Ona zahtijeva sudjelovanje i uključenost sviju te dakle trud i strpljenje. Kompleksna je, dok je autoritarizam ishitren i olaka obećanja koja nude populizmi izgledaju primamljiva. U raznim društvima, zabrinutim za sigurnost i anesteziranim konzumerizmom, umor i nezadovoljstvo dovode do svojevrsnog „demokratskog skepticizma“. Ali sudjelovanje sviju je temeljni uvjet ne samo za postizanje zajedničkih ciljeva, već zato što odgovara onome što jesmo: društvena bića, neponovljiva i istovremeno međuovisna.

U isto vrijeme, primijetio je Papa, svjedočimo skepticizmu demokracije koja je uzrokovana udaljenošću institucija, strahom od gubitka identiteta, birokracijom. Rješenje se neće pronaći u opsesivnoj potrazi za popularnošću, žeđu za vidljivošću, u naletu nerealnih obećanja ili privrženosti ideološke kolonizacije, već u dobroj politici, naglasio je Papa, podsjećajući kako je politika praksa i odgovornost građana, umijeće općega dobra. Kako bi se to dobro uistinu podijelilo, naglasio je Papa, mora se dati prioritet slabijim slojevima društva. Potrebna je promjena smjera, rekao je Papa, pozivajući da pomognemo jedni drugima prijeći iz strančarenja u sudjelovanje.

Upravo bi nas to trebalo potaknuti na djelovanje u raznim područjima, kazao je Papa – poput klime, pandemije, zajedničkog tržišta, a iznad svega raširenih oblika siromaštva. To su izazovi koji od nas zahtijevaju konkretnu i aktivnu suradnju. Potrebno je to međunarodnoj zajednici kako bi otvorila puteve miru kroz multilateralizam koji nije gušen pretjeranim nacionalističkim pretenzijama. Potrebno je to politici, kako bi zajedničke potrebe stavila ispred privatnih interesa. Možda se to čini kao utopija, beznadno putovanje u uzburkanom moru, duga i nedostižna odiseja, rekao je Papa. U tome smislu je pohvalio “težak put” koji je doveo do Prespanskog sporazuma, potpisanog između Grčke i Sjeverne Makedonije.

Još jednu sliku na Mediteranu koju je istaknuo papa Franjo jest ona masline koja spaja brojne zemlje koje okružuju more. Tužno je vidjeti kako su, u posljednjih godina, izgorjela mnoga stoljetna stabla masline zbog požara nerijetko uzrokovanim nepovoljnim vremenskim uvjetima, izazvanim klimatskim promjenama. Nasuprot ranjenom krajoliku ove čudesne zemlje, kazao je Papa, maslinovo stablo može predstavljati odlučnost da se uhvati u koštac s klimatskom krizom i razaranjem koje uzrokuje. Sveti Otac je podsjetio i kako je Noi golubica donijela maslinovu grančicu, znak oporavka i snage za ponovni početak promjenom načina života i obnovom ispravnog odnosa sa Stvoriteljem i svim stvorenim. U tom smislu, istaknuo je Papa, moja je nada da će se obveze preuzete u borbi protiv klimatskih promjena moći potpunije podijeliti i ozbiljnije provesti, a ne da budu samo fasada. Nakon riječi slijede djela, da djeca ne plaćaju bezbroj licemjerja svojih očeva, upozorio je.

U Svetom pismu je maslina također povezana s pozivom na zajedništvo, napose s onima koji ne pripadaju vlastitom narodu.

Grčka je doživjela na nekim svojim otocima dolazak većeg broja braće i sestara migranata od broja domaćih stanovnika, što je pojačalo poteškoće koje se još uvijek osjećaju kao posljedica ekonomske krize. Europska zajednica, razdirana nacionalističkim egoizmima, umjesto da je pokretačka snaga solidarnosti, ponekad se čini blokiranom i nekoordiniranom. Ako su nekoć ideološki sukobi sprječavali izgradnju mostova između istoka i zapada kontinenta, danas je pitanje migracija otvorilo jaz između juga i sjevera.

Želio bih još jednom potaknuti na cjeloviti, zajednički pogled na pitanje migracija i potaknuti sve da se posveti pažnju najpotrebitijima kako bi ih, svaka zemlja prema svojim mogućnostima, primila, zaštitila, promicala i integrirala uz puno poštivanje njihovih ljudskih prava i njihova dostojanstva. Više nego prepreka za sadašnjost, to predstavlja jamstvo za budućnost obilježene mirnim suživotom sa svima koji su prisiljeni pobjeći u potrazi za novim domom i nadom. Oni su, naglasio je Papa, protagonisti grozne suvremene odiseje.

Patnje nas povezuju, rekao je Papa. Svijest da smo svi dio istog krhkog čovječanstva pomoći će nam u izgradnji integriranije i mirnije budućnosti. Pandemija nas je natjerala da ponovno otkrijemo vlastitu slabost i potrebu za drugima. Papa ne propušta spomenuti posljedice pandemije, koju naziva “velikom nedaćom” koja nam je, unatoč drami tolikih slomljenih života, otkrila potrebu da ostanemo međusobno povezani, potrebiti jedni drugih. S tim u vezi, pozvao je na potrebu za „odgovarajućim intervencijama vlasti“ kao što je „kampanja cijepljenja“. Usred velikih poteškoća, istaknuo je, došlo je i do značajnog rasta solidarnosti, čemu Katolička Crkva u zemlji rado nastavlja pridonositi, u uvjerenju da predstavlja dobrobit koja se neće izgubiti ni kada se oluja postupno smiri.

Papa Franjo se također prisjetio Hipokratove zakletve iz antičke Grčke koja se može primijeniti i u naše vrijeme, napose kada je riječ o nerođenima. Pravo na skrb i liječenje, rekao je Sveti Otac, mora se uvijek poštivati, tako da oni najugroženiji, posebice stariji, nikada ne budu odbačeni. Stariji, istaknuo je Papa, su znak mudrosti jednoga naroda.

Život je pravo, a ne smrt. Smrt se treba prihvatiti, a ne vršiti, istaknuo je.

Papa Franjo zaključio je svoj govor ohrabrenjem vlasti da vode Grčku putevima otvorenosti, uključivanja i pravde. Poželio je da Atena nastavlja pozivati da se zagledamo u visine i u druge; da demokracija bude odgovor na autoritarizam; te da briga za druge, siromahe i sve stvoreno nadiđe individualizam i ravnodušnost. Ovo, zaključio je Papa, su bitni temelji za obnovljeno čovječanstvo koje naše vrijeme i naša Europa treba.