Preuzvišeni mons. Devčiću, dragi nadbiskupe Ivane!

Primio sam jučer obavijest da je Sveti Otac prihvatio Vaše odreknuće od službe riječkog nadbiskupa i metropolite, te da će Vas naslijediti Vaš koadjutor mons. Mate Uzinić. Znakovit mi je datum objave čina Vašeg odreknuća koji se poklapa s važnim povijesnim događajem otvorenja Drugog vatikanskog sabora, koji je bio prije 60 godina, upravo na današnji dan, 11. listopada 1962. godine. A odredba da biskupi u svojoj 75. godini života stave Papi na raspolaganje svoj mandat, plod je tog Sabora.

Ovo spominjem i radi toga jer ste svoj sjemenišni, bogoslovski i postdiplomski studij proveli u ozračju postkoncilske reforme i obnove, te postali i ostali svećenik i nadbiskup u duhu Drugog vatikanskog sabora, u punom značenju te riječi. Znamo, naime, da se Crkva na Saboru „otvorila svijetu i zatvorila vrata lomova i sukoba“. Otvaranjem pak vrata suvremenom svijetu Crkva se trudi uspostavljati i njegovati dijalog s ljudima i kulturama na svim razinama, kao i u svim pitanjima i problemima s kojima se ljudi susreću. Na tom polju rada bili ste, dragi nadbiskupe Ivane, dobar i „uzoran radnik“, kao i izvrstan suradnik.

Javljam se, stoga, ovim pismom jer osjećam potrebu izraziti zahvalnost za sve dobro što ste učinili kroz 22 godine plodnoga rada, ne samo u Riječkoj nadbiskupiji i metropoliji, već i šire; posebice kao aktivni član gremija Hrvatske biskupske konferencije. Zahvaljujem na predvođenju pojedinih tijela naše konferencije, a osobito za dobru suradnju u Stalnom vijeću HBK.

Dok Vašem nasljedniku, mons. Mati Uziniću, nadbiskupu i metropoliti, moj koadjutor mons. Milan Zgrablić, i ja čestitamo na povjerenju koje mu je očitovao papa Franjo i želimo puno Božjeg blagoslova pod okriljem svetoga Vida. Vama, preuzvišeni mons. Devčiću želimo blagoslovljene umirovljeničke dane.

Uz drago sjećanje na dane i godine zajedničkog rada i druženja, primite srdačan pozdrav u Gospodinu,

Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije