Kardinal Bozanić predvodio misu Zaziva Duha Svetoga na početku akademske godine

Na euharistijskom slavlju koncelebrirali su dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu preč. Josip Šimunović, dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti p. Ivan Šestak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec, prodekan za organizacijska pitanja i područni studij KBF-a preč. Mislav Kutleša, profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Fakulteta filozofije i religijskih znanostima te odgojitelji u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu.

Osvrćući se na misna čitanja, kardinal je istaknuo da razgledavajući Atenu Pavao ne ostaje ravnodušan; “ne može šutjeti o onome što je vidio i čuo; o snazi evanđelja i o Božjoj ljubavi koju mora navijestiti. Istodobno, Pavao se suočava s činjenicom kako je teško postati Grcima Grk, to jest razmišljati grčki, raspravljati i približiti se njihovoj osjetljivosti. Pred Pavlom je zadatak: kako narodu povijesnih junaka, velebnih djela i sjajnih postignuća uvjerljivo reći da im je potreban Spasitelj koji nije ni Grk ni Rimljanin, koji ne izgleda kao pobjednik nego kao najveći gubitnik, jer je, poput zločinca, ubijen na križu?”

Kardinal je naglasio da izvještaj sv. Pavla u Ateni poručuje to da je “sveti Pavao čovjek koji je susreo Gospodina, koga je Isus pronašao. Taj ga je susret nepovratno obilježio. Isus Krist za njega je sve i zbog toga je otada za njega sve drukčije. On o tome ne može šutjeti. Na početku razgovora o Bogu nalazi se njegovo iskustvo s Bogom. Sveti nas Pavao ohrabruje da se pitamo: Što mi znači vjera u Krista i kako on prožima moj život? Ljude ništa tako ne oduševljava kao vlastito iskustvo.”

“Apostol nije nabrajao u što sve Atenjani vjeruju. On naglašava što je vrijedno pohvale – pobožnost Atenjana. Ne ljuti se i ne prekorava. On poštuje iskustvo drugih, otvara prostore povjerenja i druge uzima ozbiljno. To su mostovi koji vode prema govoru o važnome, o Bogu i o vječnosti. I tu se trebamo pitati koliko poznajemo i želimo upoznati što pokreće druge ljude, naše sugrađane, a osobito nekršćane; do čega im je stalo, čemu se nadaju i za čim čeznu; u što možda istinski vjeruju, makar to ne zovu vjerom. Ili se možda bojimo da oni nas ne pitaju o našoj vjeri. Na tom putu potrebna je osjetljivost i suosjećanje, sposobnost komunikacije koja dolazi iz traženja istine”, istaknuo je Kardinal.

“Bog ni za koga nije predaleko. To Apostol želi reći ljudima. Ljudi su različiti baš kao i njihove životne okolnosti. Nekima je vjera važna; drugi nisu naučili živjeti molitvu, sakramente; drugi su opet godinama zanemarili pitanja o vjeri, a time i o sebi, ne samo o Bogu. A Bog je s nama: kada se smijemo i plačemo; kada strepimo i kada smo sigurni. Ljudski kumiri i idoli vode u neslobodu i samoću. Bog Isusa Krista ne oduzima slobodu i ne napušta čovjeka. Njegovo je ime prisutnost, blizina, otvorenost, vječnost.”

Kardinal se u homiliji dotaknuo evanđeoske poruke ističući da “Isusovi sugovornici pokazuju tvrdoću i isključivost; ne prihvaćaju neki drugi plan, osim svojih kriterija. Zbog toga napadaju, sude i odbacuju. Nije im prihvatljiva oštrina, ni skromnost, ni dosljednost kakvu je živio Ivan Krstitelj, upravo kao ni Isusova blizina, blagost, milosrđe i širina. Ne žele u srcu osjetiti ljepotu Božjega plana, njegovu blizinu koja traži ljudskost: i pjesmu i radosno zajedništvo, baš kao i tugu, plač i sućut. Oni imaju svoju igru. Ostaje dojam da se brinu samo za sebe te tako nisu ni na čijoj strani”. Dodao je da “bez obzira koliko neobični bili putovi povijesti spasenja, oni su uvijek prožeti Božjom mudrošću. Nju mogu prepoznati samo ljudi koji su dopustili biti njome vođeni i preobraženi darom Duha Svetoga. A preobraženost Duhom Svetim očituje se u slušanju Božje riječi i u nasljedovanju Božjega plana, u prihvaćanju Božje mjere, vidljive u služenju i u malenosti iz čega izvire radost.”

Na kraju homilije kardinal je istaknuo da “živeći dar sveučilišnoga života mi kao kršćani živimo na jednome suvremenom „areopagu“, koji je današnjem društvu itekako potreban. Tu smo pozvani njegovati otvorenost i susretljivost; svjedočiti iskustvo svoje vjere, propitivati i provjeravati svoje pristupe, poštujući druge i onda kada izgleda da ih kršćanstvo ne zanima ili su mu protivni. Mi smo na sveučilišnome i svakome drugom areopagu kao ljudi koji su susreli i upoznali Boga objavljenoga u Isusu Kristu. Podignuti oltari nepoznatim božanstvima na suvremenom areopagu govore o idolima i o praznini koja vodi u tjeskobu i nemir; koja vodi u isključivosti, nepoštivanje i nasilje. To predstavlja i sadašnji rat u Ukrajini koji se produbljuje i širi te sve više prijeti Europi i svijetu. Vjerujemo da će se i u tim strahotama očitovati Božja mudrost, a mi molimo za mir ne ostajući po strani, kao da nas se ne tiče sudbina naših bližnjih koji su izloženi okrutnosti svake vrste: ubijanju, ranjavanju, nasilju, tjeranju iz vlastitoga doma…”.

Dekan KBF-a preč. Šimunović je na kraju misnog slavlja, u ime svih profesora, djelatnika i studenata Sveučilišta u Zagrebu i Katoličkog bogoslovnog fakulteta, čestitao zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću 25. obljetnicu nadbiskupske službe. Pozdravio je i rektora Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Stjepana Lakušića te prorektoricu, prorektore, prisutne dekane, prodekanice i prodekane, profesorice i profesore, nastavnice i nastavnike, djelatnice i djelatnike, studentice i studente Sveučilišta u Zagrebu riječima: “Neka dobri Bog svojom moćnom rukom štiti i jača sve članove naše akademske zajednice. Neka učini plodnim sve naše napore u izgradnji civilizacije ljubavi u hrvatskome društvu.”

Euharistijsko slavlje animirao je Zbor Instituta za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.