„Želja nam je da sinodalnost ne ostane samo teorija nego postane način života i ophođenja“, rekao je u uvodnim riječima riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić. Podsjetio je na sinodski hod Katoličke Crkve što ga je pokrenuo papa Franjo. „Želimo to činiti po uzoru na Isusa koji je svoje učenike podučavao zajedništvu, sudjelovanju i poslanju. To je i naš, nimalo lagan, ali prijeko potreban zadatak. Neka i ovaj seminar bude jedan korak naprijed na tom putu“, dodao je.

Deset predavača u deset izlaganja govorilo je o značenju pojma sinodalnost, njegovoj teološkoj i eklezijalnoj utemeljenosti, iskustvima na dosadašnjem sinodskom hodu i preprekama na tom putu, a svoje su mišljenje dali i pravoslavni i protestantski teolozi. Uz svećenike, teologe i vjeroučitelje na seminaru su sudjelovali i riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić te krčki biskup Ivica Petanjak.

Generalni vikar Riječke nadbiskupije preč. Mario Tomljanović podsjetio je na razloge za odabir teme i njezinu važnost za život Crkve. „Sinodalnost je gradivni – izgrađujući, ne opcionalni element Crkve. Ona izražava sve odnose unutar naroda Božjeg. Svi krštenici u zajedništvu Crkve pozvani su na sudjelovanje, biti čimbenici, a ne promatrači crkvenog poslanja, protagonisti u svojoj vlastitoj ulozi. Sinodalnost treba prožimati i strukturirati cjelokupni život Crkve: odnose među braćom i sestrama, organizaciju crkvenog djelovanja, načine odlučivanja u bitnim stvarnostima svakodnevice života i poslanja Crkve. Ukoliko Crkvi nedostaje ovaj element sinodalnosti, gubi jednu od osnovnih postavki svojega života i poslanja: zajednice osoba koji su u Isusu Kristu, po Duhu Svetom od Oca pozvani i poslani. Dokle god zajednica, uz evanđelje, ne bude u središtu naše sveukupne crkvenosti, Crkva teško može napredovati u izvršenju svog poslanja“, rekao je generalni vikar.

Doc. dr. Branko Murić održao je prvo predavanje u kojem je govorio o ekleziološkim temeljima sinodalnosti u Drugom vatikanskom koncilu. Istaknuo je da sinodalnost ima svoje temelje u Koncilu ako ga se promatra kao događaj, iako u koncilskim dokumentima nema izričitog spomena o tome. „Za papu Franju Koncil je događaj na koji Crkva treba biti stalno upućena. Dijalog sa svijetom na koji su uputili koncilski dokumenti i danas je nužan, iako se taj svijet promijenio“, rekao je dr. sc. Murić. Potom je objasnio da je na tom tragu za papu Franju i za sinodlanost Crkve ključna promjena mentaliteta. „To je reforma koju papa Franjo zagovara“, kazao je.

Vikar za pastoral i relator za sinodski hod Riječke nadbiskupije preč. mr. sc. Mario Gerić govorio je o načinima ostvarivanja sinodalnosti Crkve. Objasnio je kako je poziv na sinodalnost poziv na suodgovornost svih članova Crkve. „Sinoda bi trebala postati životni stil, način života vjernika“, kazao je. Župna pastoralna vijeća istaknuo je kao primjer mjesta na kojima se trenutno najizvrsnije može ostvariti zajedništvo i sinodalnost.

Izv. prof. dr. Nikola Vranješ je u svom izlaganju analizirao odnos klerika i laika, koji je ključan za ostvarivanje sinodalnosti Crkve te ukazao na zapreke koje u tom odnosu mogu ometati ostvarivanju zajedništva. Jedna od njih je klerikalizam, stav da su klerici, svećenici, u povlaštenom položaju u odnosu na druge vjernike, čak i u odnosu na društvo. „Takav stav daleko je od zajedništva Crkve“, rekao je dr. sc. Vranješ.

Druga opasnost u tom odnosu je klerikalizacija laika, kada se sami laici žele poistovjetiti s klerom umjesto da se posvete svom vjerničkom poslanju u obitelji i društvu. Treća je prepreka zajedništvu laicističko nametanje koje umanjuje ulogu svećenika, Crkvu svodi na razinu parlamenta, a svećeničku službu promatra samo u kontekstu predvođenja liturgije. „Ovo razmišljanje u nekim je zemljama već doseglo dramatične razmjere“, rekao je predavač. Uslijed takvog odnosa prema svećeniku dolazi i do posvjetovljenja klera.

O iskustvima iz višegodišnje prakse Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koja je prethodila sinodskom hodu Katoličke Crkve, govorio je izv. prof. dr. Denis Barić. Istaknuo je da sinoda kao proces koji je započeo papa Franjo zapravo nije nešto potpuno novo, on je prisutan od prve Crkve, a danas je poznat kao praksa provođenja sinode za pojedine mjesne Crkve, kao i održavanje redovnih Biskupskih sinoda u Rimu. Sinoda je zajednički hod svih članova Crkve u cilju da pomognu biskupu, u ovom slučaju Papi, u vođenju povjerene mu zajednice vjernika. Sinodski proces znak je približavanja Crkve narodu. Tako je bilo i u Zagrebačkoj nadbiskupiji u višegodišnjem programu susretanja i promišljanja vjernika. Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije bila je ujedno priprema za Sinodski hod Katoličke Crkve.

O ovogodišnjem sinodskom hodu na biskupijskog razini u Riječkoj nadbiskupiji te Porečkoj i Pulskoj, Gospićko-senjskoj i Krčkoj biskupiji govorili su Dario Perković, preč. mr. sc. Ilija Jakovljević, Dražena Rubčić i Franje Puškarić te vlč. Josip Karabaić. Sudionici su iznijeli pozitivna iskustva vjernika koji su sudjelovali u sinodskim savjetovanjima i aktivnostima, no opća je ocjena da se očekivao veći odaziv svećenika i vjernika.

Nebojša Stevanović govorio je o iskustvu sinodalnosti Pravoslavne Crkve, a dr. sc. Enoh Šeba protestantskih zajednica. Pojam sinodalnosti zajednički je svim kršćanskim Crkvama, no različiti su načini provođenja i življenja u praksi.

U zaključcima seminara dr. sc. Vranješ istaknuo je da je sinodalnost proces za koji je potrebno vrijeme i svaki susret o toj temi dragocjeno je iskustvo u tom procesu.