Papa: Polarizacija nije katolička, dijalog je jedini put

To je prvi put da je Papa pristao na razgovor s urednicima jednog američkog časopisa.

Razgovor je održan 22. studenoga u Papinoj vatikanskoj rezidenciji u Domu svete Marte, a vodilo ga je na španjolskom jeziku petero predstavnika časopisa, uključujući glavnog urednika na odlasku, o. Matta Malonea, SI, i o. Sama Sawyera, SI, budućeg glavnog urednika. Pitanja su varirala od polarizacije u Crkvi u SAD-u, rasizma, crkvenog učenja o ređenju žena, Papinog stava o društvenim pitanjima, rata u Ukrajini, odnosa Vatikana s Kinom i njegovog pontifikata.

O. Malone je započeo razgovor pitajući papu Franju što ga čini tako mirnim i sretnim u njegovoj službi. Papa je odgovorio da mu je druženje s ljudima uvijek donosilo veliku radost, a ono što ga čini sretnim je sigurnost da je „Bog uz njega”. „Kroz moj život uvijek me je vodio svojim putem, ponekad i u teškim trenucima, ali uvijek postoji sigurnost da se ne hoda sam”, rekao je.

Potom ga je o. Sawyer upitao o rastućoj polarizaciji političkog života u Sjedinjenim Američkim Državama, pa čak i u samoj Katoličkoj Crkvi u SAD-u. Sveti Otac upozorio je na opasnosti ideološkog strančarenja u društvu, ali posebno unutar Crkve, istaknuvši da i američko društvo ima neke „ideološke katoličke skupine”.

„Polarizacija nije katolička”, naglasio je. „Katolik ne može misliti ili-ili (aut-aut) i svoditi sve na polarizaciju. Bit onoga što je katoličko je i-i (et-et)”. Podsjetio je da je Isus otišao dalje od tadašnjih podjela kod Židova među farizejima, saducejima, esenima i zelotima, predlažući Blaženstva. „Što je veća polarizacija, to se više gubi katolički duh i pada u sektaški duh.”

Papi je također postavljeno pitanje o sve većoj udaljenosti između Konferencija katoličkih biskupa i katoličkih vjernika u SAD-u po pitanju vjere i morala. U tom smislu istaknuo je presudnu ulogu pojedinih biskupa, a ne skupnih biskupskih tijela i njihov pastoralni odnos sa svojim stadom, istaknuvši da su biskupske konferencije organizacije „namijenjene pomaganju i ujedinjavanju, simbol jedinstva. Isus nije stvorio biskupske konferencije. Isus je stvorio biskupe”, rekao je Sveti Otac. Dodao je da je milost Isusa Krista u odnosu između biskupa i njegova naroda.

Nadalje je bilo govora o pitanju pobačaja koje je izazvalo podjele u Katoličkoj Crkvi u SAD-u.

Upitan trebaju li biskupi dati prednost pobačaju u odnosu na druga pitanja socijalne pravde, papa Franjo je istaknuo da se pitanje pobačaja „ne smije politizirati”. Naglasio je pastoralnu ulogu svakog biskupa koja „ne može biti delegirana Biskupskoj konferenciji”.

„Problem nastaje kada se ta stvarnost ubijanja čovjeka pretvara u političko pitanje, ili kada se pastir Crkve služi političkim kategorijama. (…) Sakramentalni dio pastoralne službe je u odnosu između župnika i naroda Božjega, između biskupa i njegova naroda.”

Sveti Otac je zatim upitan o aktualnoj krizi zlostavljanja u Crkvi te o zabrinutosti glede politike transparentnosti Vatikana u svjetlu novih nedavnih slučajeva koji uključuju biskupe. Papa je u tom smislu primijetio da otkako je Crkva donijela odluku da neće zataškavati slučajeve, postignut je napredak protiv „monstruoznosti” zlostavljanja djece. Među ostalim, napomenuo je Susret o zaštiti maloljetnika u Crkvi koji je sazvao u Vatikanu od 21. do 24. veljače 2019. te stvaranje Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika na čelu s kardinalom Seanom O’Malleyem.

Istaknuo je i da je predvodnik u donošenju tih odluka bio Benedikt XVI., te da je taj zločin „po svojoj manifestaciji ‚novi’ problem, ali vječan po tome što postoji” u svim sferama društva, počevši od obitelji. „Kad pošteni ljudi vide kako Crkva preuzima odgovornost za ovu monstruoznost, shvate da je Crkva jedno, a zlostavljači koje Crkva kažnjava drugo.”

Papa Franjo je stoga ponovio da je Crkva odlučna „ići naprijed u preuzimanju odgovornosti za vlastiti grijeh”, s „ozbiljnošću i sramom”, te „s jednakom transparentnošću”.

Upitan i o njegovom stavu o ratu u Ukrajini, posebice zašto naizgled ne želi izravno kritizirati agresora Rusiju, Papa je poručio: „Ponekad se trudim ne precizirati da ne uvrijedim, nego općenito osudim, iako se dobro zna koga osuđujem. Nije potrebno stavljati ime i prezime.”

„Kada govorim o Ukrajini, govorim o ljudima koji su mučenici. Ako imate narod mučenika, imate nekoga tko ih muči. Kad govorim o Ukrajini, govorim o okrutnosti jer imam mnogo informacija o okrutnosti postrojbi koje ulaze. (…) Svakako, ona koja napada je ruska država. To je vrlo jasno”.

Potom se prisjetio svojih osobnih napora da okonča sukob i podrži Ukrajinu: od posjeta ruskom veleposlanstvu u Rimu drugog dana rata, 25. veljače, dva telefonska poziva ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskiju, intervencije za oslobađanje ratnih zarobljenika s obje strane, do želje da posjeti Kijev i Moskvu.

Naglasio je da eksplicitno imenovanje Putina „nije potrebno”. „Svima je poznat moj stav, s Putinom ili bez Putina, bez njegovog imenovanja”.

Papa Franjo je nadalje podsjetio da je nekoliko puta poslao dva kardinala u Ukrajinu, kao i nadbiskupa tajnika Svete Stolice za odnose s državama i međunarodnim organizacijama Paula Richarda Gallaghera, da bi prenijeli solidarnost Svete Stolice i humanitarnu pomoć ukrajinskom narodu.

Također je spomenuo nedavnu komemoraciju Svete Stolice na Gladomor, genocid koji je Staljin počinio nad Ukrajincima 1932. – 1933., što je, rekao je, „povijesna prethodnica [sadašnjeg] sukoba”. Papa je naglasio da je stav Svete Stolice „traženje mira i razumijevanja” te da je „uvijek voljna posredovati”.

Papa je potom govorio o pitanju rasizma, koji neki katolici u SAD-u ne smatraju prioritetom, ali uzrokuje da se mnogi katolici crne rase osjećaju zapostavljeno od Crkve. Upitan što bi im poručio da bi ih ohrabrio, Papa je rekao da je „blizu patnji koju proživljavaju, a to je rasna patnja, te da su [u toj situaciji] mjesni biskupi oni koji bi na neki način trebali biti blizu njih”.

„Rekao bih afroameričkim katolicima da je Papa svjestan njihove patnje, da ih jako voli i da se odupru te ne odu. Rasizam je nepodnošljiv grijeh protiv Boga. Crkva, pastiri i laici moraju se nastaviti boriti za njezino iskorjenjivanje i za pravedniji svijet.” Također je iskoristio priliku da kaže da „jako voli autohtone narode Sjedinjenih Država” i mnoge Latinoamerikance koji žive u zemlji.

Tijekom razgovora postavljeno je i pitanje o ređenju žena. Papa je pojasnio da je to teološko pitanje koje se tiče ministerijalne dimenzije života Crkve, „Petrovske Crkve”.

Međutim, rekao je, Crkva je „više od službe”. „Osim petrovskog načela postoji još jedno drugo načelo koje je još važnije, a to je marijansko načelo, a to je načelo ženstvenosti u Crkvi, žene u Crkvi, gdje Crkva gleda zrcalo same sebe jer je žena i supružnica.”

Papa je spomenuo i treći put – onaj administrativni. „Vjerujem da ženama moramo dati više prostora”, rekao je, istaknuvši da je i u Rimskoj kuriji Crkva napredovala u davanju više odgovornosti ženama. „To što žena ne ulazi u ministerijalni život nije uskraćivanje. Vaše mjesto je ono što je mnogo važnije i što tek trebamo razviti, kateheza o ženi na putu marijanskog načela.”

Papu Franju novinari su upitali i o njegovim čestim kritikama tržišnog kapitalizma, zbog čega ga neki nazivaju marksistom. „Nastojim slijediti Evanđelje”, odgovorio je.

„Prosvjetljuju me blaženstva, ali iznad svega mjerilo po kojem će nam se suditi,” rekao je, podsjećajući na riječi 25. poglavlja Evanđelja po Mateju: „ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni”.

„Je li Isus, dakle, komunist?” upitao je, napomenuvši da je problem koji stoji iza toga „društveno-politička redukcija evanđeoske poruke”.

Naposljetku je postavljeno pitanje o odnosima Vatikana s komunističkom Kinom, u vezi s Privremenim sporazumom iz 2018. između Svete Stolice i Pekinga o imenovanju biskupa koje je nedavno obnovljen te o njegovoj navodnoj šutnji o ljudskim pravima u Narodnoj Republici Kini.

„Nije stvar u govoru ili šutnji”, nego radije „u dijalogu ili ne”, odgovorio je Sveti Otac.

„S Kinom sam se odlučio za put dijaloga” čak i „ako je spor”, objasnio je, navodeći Ostpolitik diplomaciju pokojnog kardinala Agostina Casarolija tijekom Hladnog rata kao „model”.

Također je ponovio da Kinezi zaslužuju njegovo poštovanje, jer su ljudi velike mudrosti.

„Dijalog je put najbolje diplomacije. S Kinom sam se opredijelio za put dijaloga. Sporo je, ima svojih neuspjeha, ima svojih uspjeha, ali ne mogu naći drugi put. I želim naglasiti da su Kinezi ljudi velike mudrosti i zaslužuju moje poštovanje i divljenje”, prenosi Vatican News.