„Započinjemo korizmeno vrijeme sjedinjenja s Isusom, koji je kroz muku, smrt i uskrsnuće ušao u uskrsnu slavu. Započinjemo vrijeme provjeravanja putova kojima idemo; propitivanja svojih životnih stavova i opredjeljenja, vrijeme obraćenja“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predvodeći na Čistu srijedu – Pepelnicu, ujedno i Nadbiskupijski dan posta, molitve i solidarnosti s ukrajinskim narodom, večernje misno slavlje u đakovačkoj katedrali sv. Petra.

„Da bismo uspjeli sagledati sebe, svoja temeljna opredjeljenja, životna usmjerenja i stavove, potrebna su nam djela milosrđa: milostinja, molitva i post. Na ono na što smo pozvani svi na osobnoj razini i kao crkvene zajednice, najednom se iznenada 24. veljače našla čitava međunarodna zajednica i gotovo sve zemlje svijeta, a na osobit način mi ovdje u Europi. I iznenada smo se ujedinili te smo se bez dugih kongresa i konferencija složili oko osude agresije na Ukrajinu te smo se pokrenuli u solidarnosti s ukrajinskim narodom“, rekao je nadbiskup Hranić.

Dok pratimo razvoj situacije u Ukrajini, Krista prepoznajemo u ukrajinskom narodu koji sada stradava i pati, u kolonama izbjeglica i prognanika koji počinju stizati i k nama u Hrvatsku, u onima koji velikodušno izlažu sebe, svoj život i svoje zdravlje braneći svoje obitelji i slobodu svoje domovine – kazao je nadbiskup te nastavio: „Prepoznajemo ga i u onim miroljubivim ruskim građanima koji bivaju batinani i zatvarani zbog svoga protesta protiv agresije i rata te protiv političkog vodstva svoje zemlje koje je pokrenulo taj rat i prepoznajemo ga u svima onima koji u svojoj solidarnosti čine sve da pomognu Ukrajini i ukrajinskom narodu te u svima koji unesrećenim ženama, djeci i drugim stradalnicima iskazuju dobrotu, zaštitu i potrebnu pomoć.“

Okupljene je potom pozvao da molitve i post prikazuju i za čitav ruski narod, za njegovo političko vodstvo i sve vjernike velike Ruske pravoslavne Crkve na čelu s njihovim episkopima, „da se, ukorijenjeni u bogatu evanđeosku i kršćansku baštinu, otvore pozivu na obraćenje i na istinsku vjernost evanđeoskim stavovima u odnosu ukrajinskom i svim ostalim narodima Europe i svijeta“.

Rekavši kako Crkva za prognane i izbjegle priprema svoje smještajne kapacitete, nadbiskup je još jednom pozvao sve vlasnike nenastanjenih kuća i stanova da svoje mogućnosti za prijem izbjeglica – preko svojih župa i župnih karitativnih skupina – prijave Nadbiskupijskom Caritasu, koji surađuje i spreman je surađivati s mjerodavnim državnim ustanovama i stožerima civilne zaštite.

Nastavljajući homiliju nadbiskup je govorio o milostinji, molitvi i postu, „duhovnim disciplinama koje uređuju naše odnose s drugima, te jačaju naš duh i tijelo“, ukazujući kako nas Isus u naviještenoj evanđeoskoj riječi poučava kako izbjeći zloporabu milostinje, molitve i posta u neprimjerene svrhe: čineći ih „u skrovitosti”, te za svaku od tih triju korizmenih duhovnih disciplina navodi najčešću napast: pretvaranje milostinje u samohvalu i duhovnu oholost. „Molitvu mogu staviti u službu samopokazivanja, a postom se mogu truditi oko svoga društvenoga statusa. Opasnost je uvijek ista: da duhovnost pretvorimo u nešto protivno duhu… Zato, odbacujući u korizmi grijeh i zlo, mi danas u poniznosti pred Bogom i pred ljudima odbacujemo svaku potrebu za našim samopokazivanjem, svaku agresiju na druge i zlo rata, te se milostinjom, molitvom i postom solidariziramo sa svima unesrećenima i zauzimamo da oružje umukne i ustupi mjesto dijalogu, pregovorima, pravu i pravednosti te dajemo svoj doprinos izgradnji trajnoga mira“, zaključio je u homiliji nadbiskup, pozivajući okupljene da pristupe pepeljenju te tako očituju svoju spremnost na istinsko obraćenje te želju za suobličenje s poniznim i samozatajnim Kristom Gospodinom.

Uz pomoćnog biskupa Ivana Ćurića suslavila su još osmorica svećenika, uz posluživanje đakona Antuna Nikolića i Florijana Zagorščaka. Misno slavlje, kojemu je nazočio velik broj vjernika središnje đakovačke župe Svih svetih, pjesmom je pratio Katedralni zbor.