Na svečanom misnom slavlju jubileja koncelebrirali su: apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije nadbiskup Dražen Kutleša, riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, koji je izrekao i prigodnu homiliju, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, umirovljeni riječki nadbiskup Ivan Devčić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak te umirovljeni krčki biskup Valter Župan. Koncelebriralo je pedesetak svećenika.

Slavlju su nazočili i župan Istarske županije Boris Miletić, gradonačelnik Poreča Loris Perušić sa suradnicima, saborski zastupnik Anton Kliman, ravnateljica Državnog arhiva u Pazinu Mirela Mrak Kliman te predstavnici drugih županijskih i gradskih institucija i ustanova. Nazočni su bili i članovi biskupove obitelji, sestra, bratići i druga rodbina.

Mons. Kutleša: „Ostati pošten čovjek kroz mnoge bitke, prilagodbe i kušnje nije lako“

Mons. Kutleša je nakon čestitke svečaru i prigodnih pozdrava citirao svetoga Pavla, njegove riječi „dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao“, te nastavio „ostati pošten čovjek kroz mnoge bitke prilagodbe i kušnje nije uvijek laka stvar. Isto vrijedi i za vjernički svećenički, a pogotovo biskupski život. Postati kršćaninom relativno je lako, priznajte Bogu da ste grešni i primite po vjeri slobodan dar Vječnoga života koji je Krist pružio svojom prolivenom krvlju. No, onda dolazi teži dio – biti vjernik u svijetu koji je neprijateljski nastrojen prema Bogu i njegovu narodu. Svijet neprestano stoji pred vama i oko vas, ono što nudi većinom je u suprotnosti s Božjim zakonom. Iznutra vas tijelo mami da se odreknete Krista, neprijatelj vas udara iskušenjem, a nakon iskušenja pravi test tvoje vjere je hoćeš li izdržati. Kršćanski život je jedna velika trka. Nijedan maraton nije lako završiti bez velikih odricanja i muka. Da bismo uspješno završili životnu bitku sveti Pavao nam poručuje da moramo imati na pameti tri bitna fokusa. U sadašnjosti trebamo biti svjesni da ono što smo stekli trebamo predati drugima, trebamo baklju vjere predati upaljenu mlađima, poučiti ih kako će je sačuvati upaljenom i dalje je prenositi. Trebamo biti svjesni da ćemo jednoga dana otići s ove zemlje, ali ne bilo gdje već Kristu. Nadalje trebamo imati fokus na prošlost, ono što sada činimo jednoga dana će biti naša prošlost. Nadamo se da ćemo se moći osvrnuti i reći da smo sudjelovali u borbi za Kristov cilj, da ćemo moći konstatirati da nismo odustali od utrke te da smo sačuvali istinu Evanđelja, a nadasve svoju vjeru. Nadalje fokus na budućnost, Pavao nas upozorava da ćemo uskoro stati pred Gospodina, pravednog suca, ali opravdani njegovom milošću, živimo za taj dan. „Vjerujem, da ste, biskupe Ivane, u svom životu slijedili primjer i fokus sv. Pavla, i „dobar boj bili, trku završili, vjeru sačuvali“. Znam da Vam je, osim sv. Pavla, uzor bio i naš bl. Miroslav Bulešić, u čiju ste beatifikaciju uložili mnogo truda i godina rada, zajedno sa Vašim bratom mons. Vjekoslavom. Hvala Vama i svima koji su Vam pomogli na ostvarenju toga cilja. Zahvaljujem na svemu što ste učinili za ovu drevnu biskupiju, kao svećenik i kao biskup, kao i za cijelu Crkvu u hrvatskome narodu. Na poseban način želim Vam zahvaliti na očinskoj suradnji u zadnjih 12 godina“, naglasio je mons. Kutleša te poželio biskupu Milovanu „da ga Bog prati u daljnjem životu“.

Homilija: „Biskupska služba je po sebi kritika svake vrste egoizma“

Mons. Hranić je u prigodnoj homiliji istaknuo da nam Bog po starozavjetnom proroku progovara i poziva nas na izvore našeg identiteta: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje!“

„Sebe, svoj sadašnji trenutak, svoj poziv i identitet možemo najbolje sagledati i donekle razumjeti samo kroz optiku Duha Svetoga, koji podiže različite ljude, karizme i službe u svojoj Crkvi, te je među njima podigao i svakoga od nas. Sebe, svoj identitet, poslanje i život možemo shvatiti samo kroz optiku vjere u Isusa Krista, utjelovljenog, raspetog i uskrslog Gospodina; kroz optiku Crkve koja je njegovo otajstveno tijelo, i u službi ostvarenja njegova poslanja, primljenog od Oca, u svijetu. Želimo li ispravno sagledati i vrednovati povijest svakoga od nas, onda ju trebamo promatrati polazeći od onoga što je bilo “u početku”. A što je naš “početak”? “Duh Gospodnji na meni je!” – taj je dar Duha Svetoga “naš početak” i on predstavlja naš kršćanski te naš svećenički i biskupski – apostolski iskon.“

Osvrćući se na djelovanje pastira Crkve, naglasio je „U našem pastirskom i evangelizacijskom djelovanju čak je važnije što kao biskupi i svećenici živimo i svjedočimo, negoli aktivnosti koje poduzimamo. Važnije je što Krist čini u nama, negoli što mi javno činimo i poduzimamo. Važniji su naše međusobno zajedništvo i ljubav od naših pojedinačnih akcija, odnosno važnije je da kao se kao braća i suradnici ljubimo te da djelujemo zajedno, negoli da budemo, pa makar i savršeni, samci. Od naših vidljivih uspjeha, često su plodnije naše ponizne žrtve i samozatajni križevi koje nosimo. Kristovo se svećeništvo nije ostvarilo u obredu, nego u velikodušnom daru sebe samoga i svoga života za nas. I naša ljubav prema drugima te strpljivost na križu su također katedra s koje poučavamo. Budimo svjesni da smo mi biskupi i svećenici uvijek znak, znak Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga te snage i djelovanja njegova Svetoga Duha.“

O poteškoćama biskupstva propovjednik je naglasio: “Biskup je u biskupijskoj zajednici svjedok i znak Božje blizine i ljubavi. Biskupa bi, stoga, trebale resiti ljubav i blizina s Bogom koju on ostvaruje prije svega po molitvi; potom suradnja i zajedništvo s drugim biskupima; blizina, podrška i ljubav prema svećenicima jer oni djeluju u njegovo ime i pod njegovim vodstvom; te bratska i očinska blizina Bogu posvećenim osobama i s Božjim narodom. Biti biskup znači uvijek imati pred očima primjer Isusa koji je, kao Dobri Pastir, došao da ne bude služen, nego da služi i da svoj život dade za svoje ovce. Biskupov autoritet raste zajedno s njegovom poniznošću.“

„Biskupska služba je po sebi kritika svake vrste egoizma te rafinirane sebičnosti koji se pokušavaju prerušiti i predstaviti kao ljubav. I dogodi li se, nažalost, da naš život prestane biti izgrađivanje u ljubavi te se pretvori u traženje sebe i afirmaciju svoje volje, i tada smo znak, ali ‘kontraznak’ i najočitiji primjer promašenosti naše egzistencije te svjedoci kako će onaj ‘tko hoće svoj život spasiti, taj život u stvari izgubiti’. Draga braćo i sestre, makar je časna, biskupska služba nije uvijek ugodna. Ponekad je i izrazito zahtjevna. Živimo, naime, u društvu i u sredini koja je krajnje netolerantna prema svemu što u pitanje stavlja sekularne postulate, kriterije, stavove i ideologiju. S tim se posebno treba moći nositi biskup, koji treba biti odvažan i jak, ali ne snagom sile, nego jasnoćom evanđeoskih kriterija te privlačnošću i uzvišenošću Kristovih ideala.“

Obraćajući se svečaru, mons. Hranić je rekao “Dragi preuzvišeni biskupe Ivane, Vi ste sebi kao svoje biskupsko geslo izabrali i kao prvu te najveću svoju zadaću biti „Graditelj u ljubavi“. Moramo danas, osvrćući se na 25 godina Vašega biskupskoga služenja, priznati da Vas u njemu doista prepoznajemo i da ono jako dobro izriče i ocrtava Vas. To ste Vi: „Graditelj u ljubavi!“

 „Vrlo ste jednostavan i drag, ponizan, nenametljiv i skroman čovjek. Zračite dobrotom i poštovanjem prema svakome. Bili ste i ostali ste tih i blag, skrban, dobar i plemenit otac i brat, pun ljubavi i dobrote. Posvjedočili ste to na brojne načine kroz minule godine Vaše biskupske službe. U svemu ste čovjek suradnje s drugim biskupima; biskup blizine i podrške svećenicima i redovnicima; pristupačan, jednostavan i blizak u komunikaciji s vjernicima i nositeljima raznih građanskih službi; čovjek razumijevanja, blagosti i tolerancije. Vaša ponizna dobrota, požrtvovna dobrohotnost i ljubav prema svima; Vaše tiho, nenametljivo i samoprijegorno služenje Crkvi u Istri i spremnost svojom prisutnošću i doprinosom, predsjedanjem euharistijskim i drugim slavljima te  poniznim prihvaćanjem raznih obaveza po župama pomoći te zamijeniti Apostolskoga upravitelja, preopterećenog drugim brojnim službama, očiti su znak Vaše velikodušne pastirske spremnosti na ponizno služenje i izgrađivanje u ljubavi. Tom svojom poniznom raspoloživošću i odazivanjem na njihove pozive podržavate svećenike i njihova pastoralna nastojanja te ublažavate relativno dug period odsutnosti dijecezanskoga biskupa iz života župnih zajednica. To doista zaslužujete duboko poštovanje.“

Čovjek vjere i Crkve

„U svojoj službi ste se pokazali i dokazali kao čovjek vjere i Crkve; dubokog osobnog vjerničkog poštovanja i ljubavi prema papi te odanosti i poslušnosti prema njegovu autoritetu. No, istodobno ste i čovjek savjesti. Dragi Bog Vam nije „dao duh bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora“ (2 Tim 1,7). Stoga se, dragi biskupe Ivane, niste libili, i niste se bojali kad Vam je to nalagala Vaša savjest, donošenja niti veoma teških i zahtjevnih odluka, koje su Vam priskrbile puno pritisaka, nerazumijevanja i patnje. Velika je stvar i to što niste dopustili da Vam se u srcu nastani nezadovoljstvo ili gorčina te da takve osjećaje prenosite i na druge. Naprotiv, sačuvali ste u svemu nutarnji mir i vedrinu te taj mir, vedrinu i ljubav prema Crkvi prenosite i na svećenike te na sve druge. Vaša šutnja, strpljivost na križu, mir i vedrina su katedra s koje nam šaljete snažnu poruku čovjeka vjere, poniznosti, slobode od sebe i slobode od vlasti, predanja i ljubavi prema Bogu i prema njegovoj Crkvi. Povijest će Vas zapamtiti kao dobrog i požrtvovnog pastira, koji je uistinu ljubio svoju Zaručnicu i hrabro joj ostao vjeran.

„Nebeski“ i „zemaljski“ projekti

„Ispod povijesnih naslaga na svjetlo ste izvukli  i pobrinuli se da na čast oltara budu stavljena dvojica Vaših istarskih svećenika – mučenika: bl. Miroslav Bulešić i bl. Francesco Bonifacio, ponos i kruna Vaše Crkve i klera u Istri.“

„Zdušno ste nastavili projekt Pazinskoga kolegija, koji je započeo Vaš predšasnik u službi, blage uspomene mons. Antun Bogetić, i ondje ste sagradili učenički dom i sportsku dvoranu. U Puli ste sagradili župnu crkvu i centar sv. Josipa te dogradili Svećenički dom. Obnovili ste više crkava i župnih stanova diljem biskupije. Ovdje u Poreču ste priskrbili i temeljito uredili novu zgradu Biskupskog ordinarijata, a biskupiji ste ostavili u baštinu i pastoralno-rekreativni centar u Novigradu.“

„Dragi biskupe Ivane, čestitamo Vam i molimo da Vas Krist Gospodin i dalje snaži i nosi svojim svetim Duhom. Molimo ga da i dalje učvršćuje i snaži Vaš pastirski autoritet, koji ne počiva na vlasti, nego na postojanom izgrađivanju Crkve u ljubavi. Neka Vas prati ćilim zdravljem da još godine mnoge možete ‘blagovjesnikom biti siromasima, iscjeljivati srca slomljena, zarobljenicima proglašavati slobodu, a sužnjima oslobođenje i nadu’. I njegov blagoslov neka trajno ostane s Vama“, zaključio je propovjednik.

Znakovit izbor čitača

Liturgijska su čitanja simbolično podijeljena predstavnicima različitih staleža koji svi zajedno čine jednu mjesnu Crkvu: prvo je čitanje pročitala redovnica s. Filomena iz reda euharistijskih sestara Presvetog Srca Isusova i Marijina, drugo je čitanje pročitala dr. Vlasta Popić iz Župe Fažana gdje biskup Milovan živi od umirovljenja, a psalam je otpjevao porečki katedralni zbor koji je ujedno animirao i cijelo misno slavlje. Glazbeni program slavlja sastavljen je, prilagođeno, po uzoru na program mise biskupskoga ređenja od prije 25 godina koji je pronađen u arhivi. Evanđelje je navijestio vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, koji je bio suradnik biskupa Milovana u brojnim ključnim projektima koji su obilježili njegovu aktivnu biskupsku službu. Molitvu vjernika pročitala je Petra Koraca iz porečke župe, biskupova rođakinja.

Dr. Staver: „Dobro Vas  poznajemo  kao osobu pune duboke čvrste vjere, znanja, skromnosti, jednostavnosti“

Nakon popričesne molitve uime vjernika laika Porečke i Pulske biskupije čestitku svečaru uputila je dr. Elizabeta Staver Nikolov iz rovinjske župe gdje je biskup Milovan bio župnik dugi niz godina prije preuzimanja biskupske službe. Ona se je podsjetila dana biskupskog ređenja, „Uz zvukove “Radujte se narodi” prilazili ste za biskupsko ređenje ovom istom oltaru uz dirljivu pratnju vaše rođene braće svećenika Miroslava i Vjekoslava, za koje vjerujemo da Vas i dalje, posebno  danas  prate iz vječnosti.“ Prisjetila se njegovog župničkog perioda u Rovinju, od 1981. do 1997., a njegovo je djelovanje tada, kao i kasnije u svojstvu biskupa definirala ovako: „Dobro Vas  poznajemo  kao osobu pune duboke čvrste vjere, znanja, skromnosti, jednostavnosti, sposobnog da u svakoj situaciji nađe pravu riječ razumijevanja, poticaja, ohrabrenja, pohvale, utjehe ili konkretne pomoći, što je sve govorilo da će i Vaše biskupsko djelovanje biti uspješno. Uvijek dobro informiran o bližim i daljnjim događajima. Svoju Istru ste već dobro poznavali: I ljude I događaje  i mentalitet ljudi praktički do dna duše,  i običaje i pjesme i što se kaže “svaki kamen ove zemlje ”, što Vam je pomoglo da možete bliže pristupiti ljudima u relativno maloj, ali raznolikoj Istri.“ Početka njegove župničke službe prisjetila se riječima: „Na početku Vaše službe bili ste se predstavili kao: ” Ivan vaš brat”, ali se pokazalo, upravo kroz kušnje I teškoće, da ste i Ivan – Johannes – što znači : Bogu mio, da je Bog pripuštao  kušnje, probleme, muke… ali Vas je i hrabrio u vjeri. Davali ste često na znanje da osjećate da Vam je Bog  uvijek blizu, da Krist zaistinu pobjeđuje.“

Preč. Jakovljević: Bog u najtežim trenutcima ovdašnje partikularne Crkve poslužio biskupom Milovanom, njegovom iskonskom dobrotom, za svoje čudesno i sjajno djelo utiranja novoga puta i nade

Uime svećenika, redovnika i redovnica  Porečke i Pulske biskupije čestitku svečaru izrekao je preč. mr. Ilija Jakovljević, vodnjanski dekan i vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, biskupov najbliži suradnik. „Samu bit današnjega događaja ne čini puka brojka ili bilo kakva kvantiteta, nego nemjerljiva časnost i dignitet osobe biskupa Milovana koju je snažno ugradio u svoje cijelo svećeničko poslanje i u biskupsku službu. Proslavljajući ovu obljetnicu zapravo proslavljamo Božji dar iznimnog čovjeka: poštenog, pravednog, iznimno skromnog, jednostavnog, poniznog i samozatajnog biskupa iz naroda i za narod. No, to je oduvijek njegovu osobu i pojavu, i svećeničku i poslije biskupsku, činilo posebnom i omiljenom u svakome kutku Istre nam mile.“

„U dugoj povijesti časne Porečke i Pulske biskupije uistinu bi bilo teško pronaći biskupa kojega je narod Božji poimao i dočekivao s takvom dragošću i oduševljenjem te respektom. Danas puk istarski nas svećenike često pita: Kako je naš biškup Ivan? To je samo znak koliko ste se utkali u memoriju istarskog, ali i šire, čovjeka. Stoga uistinu ovaj današnji događaj nije radi brojke, i najmanje je radi brojke, a najviše je radi posebne časnosti ovoga biskupa koji danas predvodi i s nama zahvaljuje Bogu što ga podari Crkvi Istarskoj za pastira.“

„Dragi naš svečaru, dragi naše biskupe Ivane, uza sve učinjeno materijalno i duhovno, posebno Vam želimo zahvaliti na vašoj očinskoj blizini nama svećenicima, redovnicima i redovnicama. S nama ste komunicirali i komunicirate izravno. Rado nastojite biti dionikom slavlja na našim župama a još više zadnjih godina nas mijenjate na župama, posebno u vremenu korone kako narod Božji ne bi ostajao bez nedjeljne svete mise. U tim malim ali za nas velikim stvarima očituje se vaša ljubav prema Crkvi i narodu Božjem“, naglasio je preč. Jakovljević.

 „Sv. Ivan Pavao II. biskupsku čast opisuje riječima:  „Čast koja mu se iskazuje proizlazi iz činjenice da mu je zadaća stati posred Crkve i biti prvi u vjeri, prvi u ljubavi, prvi u vjernosti i prvi u služenju.“, citirao je preč. Jakovljević. „Biskupsku službu biskupa Ivana odlikuje i snažno obilježava otvorenost srca, dobra vjera i apriorno povjerenje i pouzdanje u dobrotu svakoga ljudska bića. I na ovome posebno svečanom slavlju jednako kao i u redovnim prilikama nadahnjivala je i stalno se osjećala njegova snažna bliskost čitavome puku, vjernicima i svećenicima, te svakom čovjeku dobre volje, i sve to bez puno riječi.“

„U maniri životno iskusnog i razboritog te sasvim trezvenoga čovjeka, koji duboko promišlja o znakovima vremena i iščitava ih, biskup Milovan osvrnuo se na Stepinčevu duboku i tako znakovitu misao da se biskupska mitra „od sjajne krune može pretvoriti u trnovu“. Ponetko bi mogao ustvrditi da se i biskupski put mons. Milovana pokazao baš takvim na neki svoj način, osobito tijekom posljednjih godina aktivne službe. Ipak, s potrebnim odmakom, sada kada je prošlo podosta godina i kada smo stoga svi obdareniji razboritošću i trezvenošću procjene, bez i najmanje zadrške možemo ustvrditi da se Bog u najtežim trenutcima ovdašnje partikularne Crkve upravo biskupom Milovanom – njegovom iskonskom dobrotom, sasvim osobitom naravi i karakterom – poslužio za svoje čudesno i sjajno djelo utiranja novoga puta te nade kako u ovdašnjoj partikularnoj Crkvi, tako i u drugim dijecezama, ali i u Katoličkoj Crkvi u Republici Hrvatskoj. Često je teško ili nemoguće razumjeti putove Gospodnje, jer on preko iznimnih pojedinaca i nadasve dobrih ljudi poput biskupa Milovana djeluje na neshvatljive, apriorno nelogične, pa i ponekada zapanjujuće načine nadasve smjerajući na vječnost. To nikada ne čini bilo s kime, nego sa snažnim svjedocima vjere i iznimnim individuama.“

„Dragi biskupe Ivane, želimo Vam još jednom reći hvala na svemu što ste učinili da svećenik i mučenik Miroslav Bulešić bude uzdignut na čast oltara i tako trajno obilježite budući duhovni profil naše mjesne Crkve.“

„Uz riječi hvale, danas Vas molimo i da nam oprostite kad smo Vas iznevjerili i povrijedili. Nikad nas niste ostavili; rado ste nam pomogli kad smo vas trebali i tako gradili Crkvu Božju u ljubavi.  Vi nam ostajete, dragi biskupe, primjer kako se ostaje vjeran Kristu i savjesti, ljubi Crkva i služi čovjeku. Molite i nadalje za Crkvu Istarsku, za nas svećenike i vjerni puk istarski“, zaključio je vlč. Jakovljević.

Čestitka Svete Stolice

Čestitku Svete Stolice pročitao je nadbiskup Uzinić, koji je ujedno čestitao uime biskupa Riječke metropolije. „Preuzvišenom gospodinu Ivanu Milovanu,  biskupu porečkom i pulskom u miru, 25. obljetnicu Tvoga biskupstva koja pada na deseti dan slijedećeg mjeseca siječnja, Vrhovni svećenik Franjo tebi svečaru srdačno čestita. Želi ti mnogo dobra sjećajući se tvog djelovanja u biskupiji Porečkoj i Pulskoj, kao zalog nebeske milosti, Tebi i svima Tvojima podjeljuje apostolski blagoslov. Čestitkama se pridružio i mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. Nadbiskup Uzinić, čestitavši uime biskupa Riječke metropolije, dvojice koji su bili aktivni kada i biskup Milovan, te trojice mlađih, koji nastavljaju gdje su oni stali. Uz čestitku nadbiskup Uzinić je izrazio zahvalu „za Vaše biskupsko služenje, kako vjernicima ove biskupije koja Vam je bila povjerena tako i, na razne načine, cijeloj Riječkoj metropoliji sudjelujući i u životu naših biskupija, osobito na različitim slavljima.“ Napose je biskupu čestitao na „sposobnosti da ste svoje umirovljeničke dane otkrili kao novi poziv, novo poslanje, kako ovdje u ovoj biskupiji tako i šire. Hvala Vam osobito što, iako ste u miru, se trudite biti u nemiru kad je u pitanju navještaj Evanđelja i blizina subraći biskupima, gradeći tako međusobnu povezanost.“

Osim spomenutih, čestitke su uputili zadarski nadbiskupi Želimir Puljić i Milan Zgrablić, šibenski umirovljeni biskup Ante Ivas i varaždinski biskupi Bože Radoš i Josip Mrzljak.

Svečarove zahvale

Na kraju se okupljenima riječima zahvale obratio sam svečar. Zahvalio je subraći biskupima, svećenicima i svekolikom puku Božjem na dolasku, mons. Hraniću na izrečenoj homiliji, mons. Kutleši na organizaciji proslave te za uvijek korektan i kolegijalan odnos, pažnju i dobrotu koje mu je iskazivao. Zahvalu je uputio i predstavnicima građanskih vlasti na uvijek dobroj suradnji. Zahvalio je čestitarima i pjevačima te bogoslovima. „Najljepše je moći proslaviti jubilej upravo okružen tolikim dobrim ljudima. Svaka okrugla obljetnica, svaki jubilej prigoda je za se osvrnuti na prijeđeni životni put, i trenutak kada osjećamo da moramo ponoviti uvijek iznova izreći najvažnije riječi, „hvala“ i „oprosti“. Hvala Bogu od koga nam dolazi svako dobro, hvala na svim Njegovim darovima. Hvala svim dobrim ljudima koji su mi pružali svoju pomoć razumijevanjem, molitvom blizinom i podrškom na mome životnome putu. A onda i riječ „oprosti“ upućena Bogu i ljudima za mnoge pogreške, propuste i krive korake koje sam u životu i radu počinio. Neka dobri Bog prati sve nas i sve stanovnike naše biskupije, a Majka Božja bude trajna zagovornica, pomoćnica i Majka“, zaključio je mons. Milovan.

Čestitka župana Miletića

Nakon mise, na prijemu u porečkom Biskupskom ordinarijatu slavljeniku je čestitke izrekao i istarski župan Boris Miletić te mu je uručio Zahvalnicu uime Istarske županije. Prisjećajući se bogate i dobre suradnje na području organizacije SHKM u Areni, vraćanja crkve Gospe od Mora u vlasništvo biskupije i  mnogih drugih kulturnih projekata od zajedničkog interesa za Istarsku županiju, Grad Pulu i biskupiju župan je poželio biskupu da iako je u mirovini i dalje bude duhom  „nemiran“ i prisutan u životu Istre.