Na početku slavlja okupljenima se obratio umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Zahvalio je cijeloj Crkvi zagrebačkoj i svima koji su, „tijekom više od dvadeset i pet godina, sa mnom surađivali u vođenju Zagrebačke nadbiskupije, napose onima koji su sa mnom dijelili breme odgovornosti. To su u prvom redu naši pomoćni biskupi, zatim svećenici, oni stariji čiji su se redovi prorijedili, kao i mlađi što sam ih većinu ja zaredio. Hvala vam, predraga braćo, za iskazano povjerenje i solidarnost u onome što smo pokrenuli zajedno. Zahvaljujem braći redovnicima i sestrama redovnicama za požrtvovno služenje Bogu i narodu. Zahvaljujem tolikim dragim Kristovim vjernicima laicima, vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima, katehetama, odgojiteljima i odgojiteljicama, crkvenim vijećnicima, svim vjernim i požrtvovnim suradnicama i suradnicima u našoj Crkvi. S vašom molitvom, podrškom i suradnjom bilo je moguće nešto učiniti, ali i ustrajati u kušnjama i teškoćama na koje sam nailazio u vodstvu Zagrebačke nadbiskupije“, kazao je kardinal Bozanić te je sve pozvao da njegova nasljednika prime s ljubavlju, odanošću i povjerenjem.

Uslijedilo je čitanje bule pape Franje kojom je mons. Dražen Kutleša imenovan zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom. Bulu je pročitao apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua.

Po završetku čitanja bule kardinal Bozanić predao je nadbiskupu Kutleši biskupski štap zagrebačkih nadbiskupa.

Nadbiskup Kutleša je u propovijedi poručio kako u apostolima gledamo uzor koji su „životom, a poneki i krvlju posvjedočili vjeru u život vječni. To nas ohrabruje da i u dolini smrti ‚okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!‘ (Heb 12,1). Zagrebačka je Crkva urešena mnoštvom takvih svjedoka. Neki su od njih vlastitom krvlju ispovjedili svoju vjeru u Uskrsloga Krista, poput svetog Marka Križevčanina; dok su drugi, poput blaženog Augustina Kažotića, blaženog Ivana Merza, slugu Božjih biskupa Josipa Langa, franjevaca Ante Antića i Vendelina Vošnjaka te Marice Stanković, evanđeoskim životom predanja u Božju providnost, već za života svjedočili predokus Neba“, kazao je mons. Kutleša.

Istaknuo je kako na poseban način pogled upire u dvojicu svojih prethodnika, „uzore biskupskog služenja – u blaženoga Alojzija Stepinca i kardinala Franju Kuharića. Providnost je htjela da upravo na rođendan Sluge Božjega kardinala Franje Kuharića budem imenovan zagrebačkim nadbiskupom. I sâm kardinal Kuharić neprestano je gledao uzore prije sebe. Tako, govoreći o blaženom  Alojziju Stepincu, kaže: ‚Onaj koji ima čistu savjest i koji zna da trpi nepravedno ne može biti nesretan. (…) Njegovo je geslo bilo U tebe se Gospodine uzdam, njegovo je geslo bilo nada. I to ne nada bezlična, maglovita nada, nego sigurnost iz vjere‘“, poručio je propovjednik citirajući kardinala Kuharića.

Dodao je kako je nada kršćana Bog. „Ljubav prema Bogu i Crkvi uklanja iz našega srca svaki strah pred izazovima koji nas sve zajedno čekaju, jer ‚straha u ljubavi nema‘ (1 Iv 4,18). Zato vas molim, dragi vjernici Zagrebačke nadbiskupije, i cijele Hrvatske, uključite se u ovu moju molitvu da mi u dio padne obilje duha (usp. 2 Kr 2,9) koji su imala ova dva svijetla uzora naše Crkve. Da mi Gospodin udijeli milost vodstva postojanošću i čvrstoćom čiste savjesti kardinala Stepinca i blagom ljubavlju kardinala Kuharića“, istaknuo je zagrebački nadbiskup.

Na kraju propovijedi naglasio je kako „budućnost Crkve i jednoga naroda ovisi o unutarnjoj promjeni i vrijednostima koje pojedinac odlučuje živjeti. Kako bi se postigle promjene koje će biti u službi čovjeka, utemeljene na evanđeoskim vrijednostima, potrebno je prije svega unutarnje obraćenje pojedinaca, dakle, svakoga od nas (usp. KKC, 1888). Obnovimo, dakle, osobno svoju ljubav prema Isusu Kristu, Raspetome i Uskrslome, vjernost Crkvi i crkvenom nauku te povjerenje i ljubav prema braći ljudima. Budimo mi osobno istinsko svjetlo Kristovo, sol zemlje i svjetlo svijeta (usp. Mt 5,13.14)“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

U ime svih članova Hrvatske biskupske konferencije pozdravni govor na svršetku slavlja uputio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić. Kazao je kako „stolica zagrebačkog nadbiskupa sa svojom poviješću i značajem, u glavnom gradu Republike Hrvatske, ima osobit ugled, važnost i težinu u životu Crkve u hrvatskom narodu i šire“.

Dodao je kako imenovanje zagrebačkim nadbiskupom predstavlja veliku čast i povjerenje, ali i „veliku odgovornost te zahtjevan križ“ zbog velikih očekivanja crkvene, ali i društvene javnosti te „zbog objektivnih okolnosti, izazova i poteškoća u kojima danas započinjete svoju službu. Snažan i rječiti simbol tih objektivnih poteškoća je i činjenica da u službu ne možete biti uvedeni u svojoj, u potresu teško stradaloj katedrali, nego u ovom zamjenskom liturgijskom prostoru. Katedrala je okovana skelama i te se skele ne mogu i ne smiju tako lako zamijeniti, jer bi njihovo uklanjanje značilo dodatnu opasnost. Te skele govore i o određenim uvjetovanostima unutar kojih svaki čovjek, pa tako i Vi kao zagrebački nadbiskup te predsjednik HBK morate ostvarivati svoje službe“, rekao je.

Nadbiskup Hranić poručio je nadbiskupu Kutleši kako nije sam. „Uskrsli Gospodin Vas trajno snaži, nadahnjuje i vodi svojim svetim Duhom. I Crkva je uz Vas. Biskup je svojim identitetom i službom sjedinjen s Bogom, s drugim biskupima na čelu s Papom“, rekao je.

Dodao je i kako se „u tom vjerničkom zahvaljivanju Gospodinu sjedinjujemo i s kardinalom Josipom Bozanićem, koji je kroz proteklih 26 godina ustrajno i strpljivo u lice ove mjesne Crkve i preko 30 godina u lice Crkve u našem narodu utiskivao svoju pastirsku ljubav“.

Dekan Karlovačkoga dekanata i župnik Župe Presvetoga Srca Isusova u Karlovcu preč. Dražen Karačić uputio je pozdravnu riječ u ime klera Zagrebačke nadbiskupije. Na početku je zahvalio kardinalu Josipu Bozaniću na svemu što je učinio za Nadbiskupiju. „Vi ste u ovih više od dvadeset i pet godina svoje službe upravljanja našom nadbiskupijom ostavili trag, noseći radosti i terete svakodnevnice, brige i nevolje svojih svećenika i svoga naroda. Zahvaljujem Vam u ime svećenika koji su polaganjem Vaših ruku pribrojeni redu prezbitera. Kao dobri otac, radovali ste se svakomu uspjehu svojih svećenika u našoj Crkvi, ali isto tako nosili i križeve mnogih neuspjeha i padova svojih sinova. Spominjući Vas svaki dan u euharistiji, bili smo u Duhu zajedno s Vama. Zahvalni smo Bogu na zajedničkome putu i na svakoj riječi ohrabrenja, koja je upućivana na različite načine nama i povjerenim nam vjernicima“, kazao je kardinalu Bozaniću.

Obraćajući se nadbiskupu Kutleši istaknuo je: „Prihvaćamo Vas otvorena srca kao svoga novog pastira, subrata u Kristovu svećeništvu, obećavajući Vam svoju suradnju i poslušnost u zajedničkome hodu. Kao što nam to svjedoče početci Crkve koje razmatramo u ovome vremenu Pedesetnice, mi samo s Gospodinom i njegovim Duhom te međusobnim zajedništvom možemo istinski ostvarivati svoj poziv. Želimo da zajedno s nama, prezbiterima, đakonima redovnicima i redovnicama, s posvećenim osobama nastavite od tamo do kuda smo došli s Vašim prethodnicima, da nam u uvijek zahtjevnim vremenima pred nama budete poticaj i ohrabrenje: za naviještanje Radosne vijesti, za oblikovanje svojih života i života društva prema Kristovu otajstvu i za služenje u ljubavi svakomu čovjeku, čuvajući ga od svih pogibelji“, rekao je preč. Karačić.

U ime vjernika laika pozdravni govor izrekla je članica Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije i vjernica laikinja iz Župe Presvetog Srca Isusova, Zagreb-Palmotićeva Zorana Sokol Gojnik.

„U ime vjernika laika, prisutnih u svim slojevima našega društva, izričem Vam našu spremnost za izgradnju zajedništva ove zagrebačke Crkve i za životnost njezinoga poslanja, obećavajući da ćemo Vas i cijelu nadbiskupiju molitvom povjeravati Onomu koji poziva na put i rasvjetljuje hod. Dragi nadbiskupe, neka Vam naša otvorenost i spremnost budu iskrena čestitka i ohrabrenje za blagoslovljen početak službe nadbiskupa u našoj Zagrebačkoj nadbiskupiji“, kazala je obraćajući se nadbiskupu Kutleši.

Zahvalila je i kardinalu Bozaniću „za smjele sinodske korake te za male i velike geste kojima ste potaknuli klijanje Radosne vijesti koja je oduhovljavala tijelo naše mjesne Crkve“ te dodala kako „želimo obećati molitvenu blizinu znajući da će sjeme što još klija uroditi plodovima ‚novosti života‘“.

Na kraju misnoga slavlja nadbiskup Kutleša obratio se svima okupljenima i zahvalio Bogu na svim razdobljima svoga životnoga puta, na obitelji i na svim ljudima koje mu je poslao u život, preko kojih ga je oblikovao i iskazivao mu svoju dobrotu. „Zahvaljujem na svakome dobru i milostima koje sam primio“, kazao je.

Obratio se svećenicima kazavši kako su oni njegovi prvi suradnici te dodao kako je „imati pastire po Božjem Srcu najdragocjeniji dar koji Bog može dati jednom narodu. Kao pravi pastiri i uzori stada, budimo neprestano uronjeni u potrebe naroda koji nam je povjeren“, poručio je zagrebački nadbiskup.

Vjernicima je poručio kako je „izgradnja pravednijeg društva, u kojemu će se priznavati i štititi ljudska prava, a ekonomski i politički odnosi biti uređeni na način koji će služiti dobrobiti svih ljudi, izazov pri kojemu neizostavna uloga pripada svim vjernicima, ženama i muževima koji poput svete Katarine ljube Crkvu i sve ljude Kristovim srcem, ne prepuštajući ih propadanju ni usred najvećih oluja.

Ova Crkva, dragi vjernici, s vama računa i jamči vam svoju blizinu. Raznovrsnost karizmi koje vam Duh Božji udjeljuje, jer on puše gdje hoće, obogaćuje Crkvu i čini je ugodim boravištem za sve izmorene i opterećene našega vremena. Djelatna kršćanska ljubav na koju ste pozvani ondje gdje jeste, gdje živite i radite, nikoga ne isključuje. Širite suosjećanje i samilost i neka su vam ispred vremenitih interesa i sitnih probitaka te sve veće užurbanosti koja nam zamagljuje pogled u Nebo“, rekao je mons. Kutleša.

Poručio je kako „smo svi pozvani u društvu u prvom redu zaštiti obitelj, a na poseban način djecu. Vi ste, drage obitelji, ishodište svega dobroga, a napose poštenih i pravednih pojedinaca koje ćete iznjedriti i koji će izgrađivati ovo društvo“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Na misnom slavlju koncelebrirali su apostolski nunciji u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji, nadbiskupi i biskupi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Sjeverne Makedonije, redovnički provincijali te brojni svećenici Zagrebačke nadbiskupije.

Prisustvovali su predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i saborski zastupnici, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković i ministri u Vladi, izaslanik predsjednika RH Neven Pelicarić, predstavnici izvršne i sudske vlasti, župani, gradonačelnici, predstavnici gradskih i općinskih vlasti, predstavnici i članovi akademskih, znanstvenih, kulturnih, obrazovnih institucija, članovi diplomatskog zbora te predstavnici kršćanski crkava i drugih vjerskih zajednica.

Uz obitelj, rodbinu i prijatelje nadbiskupa Kutleše, u slavlju su sudjelovali i brojni vjernici Zagrebačke nadbiskupije, redovnici, redovnice, bogoslovi i sjemeništarci. Liturgijsko pjevanje predvodili su Koralisti zagrebačke katedrale, pod ravnanjem maestra Miroslava Martinjaka.