Crkva u tranziciji (1990. – danas)
Nakon što je međunarodnim priznanjem Hrvatske i završetkom Domovinskog rata prestala njezina primarna uloga nacionalne kohezije i legitimacije države, Katolička crkva ušla je u novu, složenu fazu djelovanja. Prelaskom iz postkomunističke tranzicije u stabilnu demokraciju i članstvo u Europskoj uniji, fokus Crkve pomaknuo se s političke podrške neovisnosti na artikulaciju društvenih i kulturnih vrijednosti, koja svoju kulminaciju postiže u pitanjima dostojanstva osobe i ljudskog života.

Suvremeno hrvatsko katoličanstvo, suočeno s globalizacijom, ubrzanom sekularizacijom i kulturnom raznolikošću, stoji pred izazovom pronalaska adekvatnog suvremenog izričaja kojim će neprolazne istine svoje tisućljetne predaje prenijeti u novo doba.

Ugovori sa Svetom Stolicom i institucionalni položaj
Pravni temelj za djelovanje Crkve u Republici Hrvatskoj uspostavljen je potpisivanjem i ratifikacijom četiri Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske (tzv. Konkordata) krajem 1990-ih godina. Ovi ugovori osigurali su institucionalnu autonomiju Crkve u obavljanju njezina poslanja te su regulirali pitanja od zajedničkog interesa, poput pravnog priznavanja crkvenih brakova i osiguranja vjeronauka u javnim školama.

Kada je riječ o financiranju, ugovorno je uređeno pravo Crkve na naknadu zbog imovine nacionalizirane u doba komunizma. Financiranje se temelji na povijesnom kontinuitetu i međunarodnim obvezama, osiguravajući tako obavljanje njezine važne javne službe – od skrbi za kulturna dobra do karitativnog rada. Sekularističke kritike vezane uz utjecaj Crkve i proračun treba promatrati u kontekstu uloge koju Crkva, kao najveća i povijesno najvažnija vjerska zajednica, ima u hrvatskom društvu, a ugovori su rezultat međunarodnog dijaloga i povijesnog prava.

Uspostavom tog pravnog okvira stvoreni su uvjeti za nesmetano obavljanje njezine duhovne i pastoralne službe te posljedično, za jačanje unutarnje duhovne dinamike i aktivizma laika u društvu.

Novi oblici evangelizacije: Angažman laika (pastoral mladih, molitvene i karizmatske zajednice)
Fenomen koji najsnažnije obilježava današnje hrvatsko katoličanstvo jest procvat laičkih inicijativa, udruga i pokreta koji djeluju izvan tradicionalnih župnih okvira. Ta vitalnost laika predstavlja temelj transformacije Crkve.

Rad s mladima dobio je novu dinamiku, pri čemu su iznimno aktivne redovničke zajednice. Salezijanci, primjenjujući odgojna načela don Bosca, posebno su istaknuti u pastoralu mladih i studenata, oblikujući snažna duhovna žarišta. Također, djeluju i organizacije poput Studentskog katoličkog centra (SKAC) koje kroz volonterstvo i edukaciju privlače velik broj mladih laika.

Duhovnost se snažno širi kroz brojne molitvene i karizmatske zajednice koje nude osobno iskustvo vjere. Danas su te zajednice u Hrvatskoj okupljene pod okriljem međunarodne službe CHARIS (Catholic Charismatic Renewal International Service – Međunarodna služba Katoličke karizmatske obnove), koja promiče jedinstvo karizmatskih izraza.

Najsnažniji impuls duhovnom životu daju karizmatsko-evangelizacijske zajednice poput Božje pobjede, Nanovo rođenih, Molitvene zajednice Srce Isusovo i Dobrog Pastira, čije je težište rada usmjereno na evangelizaciju, formaciju mladih te javno svjedočenje osobnog iskustva vjere.

Paralelno, intenzivnu molitvenu i duhovnu obnovu nude mjesta trajne osobne i zajedničke molitve poput Doma molitve Slavonski Brod, dok studentske molitvene inicijative jačaju duhovnost među budućom intelektualnom elitom.

Ove zajednice svjedoče o želji vjernika za dubokim i osobnim odnosom s Bogom te su ključne za održavanje dinamičnosti i predanosti unutar Crkve, ali i izvan nje.

Suočavanje s izazovima identiteta i vrijednosti
Crkva u Hrvatskoj ustrajna je u obrani i promicanju temeljnih kršćanskih i obiteljskih vrijednosti u javnom prostoru, pri čemu su glavna područja angažmana definicija braka, zaštita ljudskog života od začeća do prirodne smrti (bioetika) i uloge obitelji.

U dijelu vjerničke i crkvene javnosti postoji percepcija rasta pritiska i napada na kršćanske vrijednosti u javnom prostoru. Crkveni predstavnici i vjernici upozoravaju na pokušaje marginalizacije kršćanskog svjetonazora u medijima i dijelu društvenog života, što se često interpretira kao novi oblik progonstva uvjerenja. Crkva naglašava da obrana tih vrijednosti nije nazadnost, već je zaštita vrijednosnog sustava koji je povijesno oblikovao identitet hrvatskog naroda i europske civilizacije.

Društveni angažman i demografija
Uz svoj temeljni pastoralni rad, Crkva i dalje obavlja neprocjenjivu ulogu kroz svoju humanitarnu mrežu, prvenstveno kroz Caritas, koji je glavni nositelj socijalne i humanitarne skrbi u državi.

Posebno je važno istaknuti angažman u borbi protiv demografskih izazova. Iako je iseljavanje i starenje stanovništva utjecalo na župne zajednice, snažan odgovor dolazi od laičkih inicijativa koje su u velikom duhu pronatalitetne (Hod za život). Organizirajući edukaciju, savjetovanje i pružajući duhovnu, psihološku i materijalnu potporu mladim obiteljima i majkama, Crkva, posredstvom laika, izravno doprinosi poticanju života i ulaže u opstanak hrvatskog naroda.

Zaključak: Kulturna i društvena važnost
Hrvatsko katoličanstvo danas je dinamičan prostor u kojem se preklapaju snažna povijesna tradicija i novi oblici laičkog aktivizma. Crkva u Hrvatskoj ostaje najvažnija društvena i identitetska instanca. Njezin utjecaj temelji se primarno na duhovnoj, kulturnoj i društvenoj snazi, kao i na širokoj mreži aktivnih laika koji su ključni za prenošenje vjere u moderno doba.

U suočavanju sa suvremenim sekularnim svijetom, njezin središnji zadatak ostaje pronalaženje novog, autentičnog jezika za prenošenje vjere u javnom prostoru, njegujući pritom svoje tisućljetne korijene.

* Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.

Uloga diplomacije Crkve u borbi za neovisnost Hrvatske (7/9)

Alojzije Stepinac: Predstavnik patnje naroda i njegovih nadanja (6/9)

Pojedinci vjere i njihov doprinos oblikovanju identiteta hrvatskog naroda (5/9)

Doprinos Katoličke Crkve obrazovanju i kulturi u Hrvatskoj (4/9)

Katoličanstvo kao identitet naroda kroz stoljeća (3/9)

Glagoljica: Pismo koje je čuvalo vjeru i narod (2/9)

Krunidba i krst: Kršćanstvo kao temelj hrvatske državnosti (1/9)