Koncelebrirali su umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, umirovljeni riječki nadbiskup Ivan Devčić, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, sisački biskup Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, križevački vladika Milan Stipić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, tajnik Apostolske nuncijature mons. Alfred Rayan D’Souza, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije vlč. Krunoslav Novak, redovnički provincijali te brojni svećenici.

Na početku misnoga slavlja kardinal Bozanić istaknuo je kako je ovdje, na Trgu ispred zagrebačke katedrale, sve u znaku radnje i obnove. „I naš je blaženi Alojzije bio veliki graditelj Božjega hrama – Crkve. Neka i nama pomogne da postanemo izabrani Božji kamen – sveti hram, prebivalište Duha Svetoga”.

Kardinal Bozanić na početku homilije zahvalio je Gospodinu „za današnje slavlje blagdana blaženoga Alojzija Stepinca kojim se ujedno spominjemo trostruke obljetnice vezane uz našeg blaženoga Alojzija: 125. obljetnice njegova rođenja (8. svibnja 1898.), 70. obljetnice njegova uvrštenja u Zbor kardinala (12. siječnja 1953.) i 25. obljetnice njegova proglašenja blaženim (3. listopada 1998.). Sve te obljetnice rado pamtimo i unosimo u svoje molitve da bi nam bile nadahnuće za življenje, služenje i pouzdanje u Gospodina”.

Tumačeći liturgijska čitanja Kardinal je istaknuo kako nam „Gospodin u svojoj riječi predočuje sažetak drame čovjeka i ljudskoga roda. Čitanje iz Knjige Postanka i Evanđelje dovode u odnos grijeh zatvaranja čovjeka pred Bogom i milost otvaranja čovjeka Bogu.” Dodao je kako “čovjek čezne za beskrajnim i vječnim, ali to bez Boga ne može ostvariti, kako je to na početku svojih ‘Ispovijesti’ predivno izrekao sv. Augustin, opisujući naše srce koje je nemirno dok se ne smiri u Bogu”.

„Dragi vjernici, u dnu svih naših pitanja leži dvojba, leži prihvaćanje života ili smrti”, poručio je zagrebački nadbiskup i nastavio: “Uz bezbrojne primjere promicanja života, svijet danas nerijetko zamjenjuje život sa smrću, a smrt sa životom. Tako se početna prijevara nastavlja u kušnji da čovjek sebe smatra polazištem u razlučivanju dobra i zla. To je kušnja u kojoj čovjek ne želi prihvatiti da je stvorenje, nego nastoji zamijeniti Boga”.

Dodao je kako ne treba dugo razmišljati da bismo vidjeli da čovjek ne odlučuje o najvažnijim životnim pitanjima – o svome začeću, rođenju, ni o trenutku smrti, „čak ni onda kada misli da o tome može odlučiti. A prostor u kojemu se ta drama najjasnije očituje i odvija jest čovjekova duša i njegova savjest. Pokazatelj toga je i život blaženoga Alojzija. Tko god je iz bližega upoznao njegov život ostaje zadivljen upravo njegovim odlukama, čistoćom i snagom njegove savjesti”.

Kardinal je podsjetio i na riječi preminulog pape Benedikta XVI. za njegova pohoda Hrvatskoj: „Zasluge toga nezaboravnoga biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika”.

„Ljepota savjesti je u tome što je ona trajna otvorenost čovjeka nadnaravnomu i vječnosti. Blaženi Alojzije hrabro je svjedočio vjeru, neustrašivo branio dostojanstvo čovjeka, neumorno promicao pravednost, odvažno štitio živote, ustrajno prokazivao neistine, dosljedno se suprotstavljao totalitarnim ideologijama. Sve je to mogao, jer je bio otvoren Božjemu Duhu i u savjesti pronalazio odgovore koji su ga vodili do posljednjih rečenica izgovorenih na zemlji, na današnji dan prije šezdeset i tri godine. Nakon što je uzdigao pogled prema slici Presvete Bogorodice Marije rekao je: ‘Blagoslovljeno Božje ime’, a zatim ‘Fiat voluntas tua’ (Budi volja tvoja). I čim su više blaženog Alojzija pritiskali k zemlji, tim je više odražavao nebo”.

Govoreći o Stepinčevoj savjesti kardinal Bozanić rekao je kako pod znakom čiste i mirne savjesti stoji sav Stepinčev sveti život, kao i njegova mučenika smrt. „Takva, ‘stepinčevska savjest’, progovara kada se narušava istina o čovjeku kao muškarcu i ženi, o braku i obitelji, o zlodjelu pobačaja, o gospodarskom i političkom kriminalu. Ona ne miruje kada se druge zlostavlja, kada se čini nepravda, kada se otuđuje imovina pojedinca i naroda, kada se raznim povlasticama krše prava drugih i unosi nepovjerenje u institucije. Ta savjest prekorava kada se iz sebičnosti i prestiža napada, osvaja i razara tuđa zemlja te identitet i kulturu drugih naroda. Ta je savjest budna kada treba pomoći bližnjima u nevolji, ali i onda kada bližnje treba upozoriti da, bez obzira na kršćansko ime koje ističu, ne čine dobro”.

„Četvrt stoljeća je od proglašenja blaženim našega Kardinala. Sa zahvalnošću smijemo ustvrditi da je život naše Crkve tijekom tog razdoblja posebno označen blaženim Alojzijem Stepincem”, kazao je zagrebački nadbiskup i podsjetio da „Crkva je zagrebačka u istom vremenu živjela događaj svoje Druge sinode, ugledajući se u sveti primjer blaženog Alojzija koji nas je na sinodskome hodu nebeskom zaštitom vodio, učio i pomagao nam živjeti crkvenost. Sada su plodovi Sinode sažeti u knjizi: Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije. Taj Dokument ostaje važno uporište i pomoć da bismo hodili u novosti života”.

Zaključujući homiliju kardinal Bozanić istaknuo je: „Mi iznova i večeras preporučujemo zagovoru blaženog Alojzija Stepinca našu Hrvatsku domovinu, sve radosti i nade, žalosti i tjeskobe svijeta, posebno ratom izmučenu Ukrajinu te stradale u strašnom potresu koji je ovih dana pogodio Tursku i Siriju”.

Na kraju je poručio: „Otvori se! Otvori se, čovječe, Božjoj ljubavi; otvori se, Crkvo, nadahnućima Duha; otvori se, svijete, njegovoj prisutnosti; otvori se, hrvatski narode, životu. Otvorimo se svi Kristu koji je k nama došao od Boga, da mi život imamo, u izobilju da ga imamo”.

Nakon popričesne molitve kardinal Bozanić predvodio je molitvu za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca pred moćima blaženika.

Kao izaslanik Vlade Republike Hrvatske misnom slavlju prisustvovao je ministar znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovan Fuchs.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod ravnanjem Dražena Kurilovčana i orguljaškom pratnjom bogoslova Luke Cvitanovića.